More i nebo

Prolog

I nakon svega što se dogodilo između nas, ne mogu se natjerati da ga pustim. Vrtim bijelu kovertu u ruci i borim se sama sa sobom da je ne otvorim. Bacam je na stol pa je opet podižem, pa bacim na pod, zatim opet uzmem u ruke i tako u krug. Odlučim je baciti u smeće no nakon nekoliko minuta vadim je iz istog. I to je to. Odlučila sam. Otvaram kovertu i pripremam se pročitati što piše i tako se posljednji put oprostiti od njega te ga pustiti jednom zauvijek. Razočarala sam se vidjevši veliki papir i rukom napisanu rečenicu na sredini tog papira, sve dok nisam pročitala što piše. 

"Čekati ću te na mjestu gdje se nebo i more spajaju."

A to što je pisalo, slomilo je u meni sve što sam godinama gradila...