Probudila sam se u točno 5 sati ujutro i sredila se za školu. Doručkovala sam se, spremila knjige i krenula šetati do škole.
Na putu do škole, čula sam stenjanje. Zvučalo je kao da je netko bio u agoniji. Vidjela sam jednu od onih WC kabineta, ne znam ni ja više, vrata su bila širom otvorena.
-A, OVO BOLI. AUČ. - Netko je govorio.
Približila sam se i smrad me je udario ko cigla precizna. Unutra je sjedio slatkiš, crven kao rajčica, sa suzama u očima, sigurno od zatvora.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
- Pozdrav? - Rekla sam zabrinuto.
- A- Oh, Pozdrav gospođo. Zadovoljstvo mi je upoznati Vas. - Govorio je.
- Kako se zoveš? Ja sam Y/N.
- Zovem se oppa Jimin.
- To je najveličanstvenije, najljepše, nevjerojatno, savršeno, najbolje ime koje sam ikada čula. Je li ti treba pomoć sa kakanjem?
- Obožavao bih to!
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Nakon što sam mu pomogla sa kakanjem skupa smo šetali do moje škole. Ispostavilo se da oboje idemo u isti razred i da razlog što on ima 30 godina a ide u 8. razred je jer je pao toliko puta zato što nikako nije mogao potencirati potencije, koja šašava budala.
