ŠUMA

Bilo je 6 ujutro. Lisa je stajala u kuhinji i poluzatvorenih očiju miješala kafu u šoljici koju je prethodno napravila iz novog kafe aparata. David je još uvijek spavao. Lisa ponese šoljicu do dnevnog boravka i sjede za svoj laptop. Još uvijek je bila u donjem vešu, ali to joj je bio omiljeni jutarnji ritual - pravo iz kreveta, raščupane kose i u donjem vešu spremiti kafu i sjesti za laptop, sama samcata. Posljednja dva dana vrijeme se jako mijenjalo a sinoć je bilo toliko vjetrovito da je morala zatvoriti sve prozore. Lisa otpi gutljaj kafe a zatim pogleda kroz prozor.

"Da li je uopće pametno ići na kampovanje po ovakvom vremenu?" - upita se podižući lijevu obrvu a zatim ponovo skrenu pogled na laptop.

*smash*
Začu se zvuk lomljenja u spavaćoj sobi.
Lisa pogleda prema vratima sobe širom otvorenih očiju. Ona nije osoba koju zvuk može tek tako uplašiti - kad god bi čula jak i iznenadan  zvuk njene svijetlozelene oči i hladan pogled ostali bi mirni. Ovog puta nije bilo tako. Lisa ustade i potrča prema sobi. Laptop je idalje prikazivao naslovnicu New York Times-a.
"Body found on Fifth Avenue, homicide suspected", "Severe floods in Rochester; the government seeking for help", "Woman, 35, found dead in Buffalo home" su bili samo neki od naslova koji su prekrivali stranicu.
Kada Lisa otvori vrata sobe ugleda Davida sa šmekerskim osmijehom na licu kako stoji pored razbijene čaše.

"Šta se dovraga desilo?!" - povika Lisa gledajući svog zaručnika.
"To je samo glupa čaša, dušo. Nisam je vidio na noćnom ormariću kada sam ustajao i pala je na pod." - odgovori David smješkajući se a zatim priđe Lisi i zagrli je.
"Znaš, ne bi me trebao tako strašiti" - promrmlja Lisa pripijena uz zaručnika.
"Oprosti. Obećavam da ću idući put biti oprezniji." - uzvrati David sklanjajući kosu sa njenog blijedog lica.

Lisa krenu pospremati ostatke razbijenog stakla. Još uvijek nije mogla vjerovati da ju je tako šta uplašilo. David otvori ormar i izvadi svoju omiljenu crnu košulju. Znao je da mu ta košulja najbolje stoji a osim toga i Lisa bi ga uvijek pohvalila kako je "posebno zgodan" kada ju obuče.

"Draga, znaš li možda gdje su mi pantalone?" - upita David začuđeno kako ih nije mogao naći u ormaru.
"Oprala sam ih. Trebale bi biti u sušilici za rublje" - odgovori Lisa.
"Idem pogledati." - David reče koračajući prema vratima sobe.

*meow*
Začu se mjaukanje u hodniku. David iznenađeno zastade. Crna mačka stajala je pored zida i gledala pravo u njega.

"Lisa! Imamo mačku u kući. Kako je uspjela ući?" - povika David odmahujući rukama.
"Mačku? Kako je to moguće? Zatvorila sam sve prozore zbog vjetra... kako se prikrala?" - Lisa se stade čuditi.
"Molim te, iznesi je van, znaš da ih ne volim. Pogotovo ne crne! Kažu da donose nesreću." - reče David užasnuto.

Lisa priđe mački, podiže je i odnese.
David krenu do toaleta po pantalone.

"Crna mačka... možeš si mislit'! Od svih kuća uspjela je pronaći put baš do naše!" - promrmlja on u sebi.

Njegove crne pantalone na peglu stajale su u sušilici za rublje već satima. David ih izvadi i zadovoljnim pogledom odmjeri. Ta stvar je bila sjajan izum! David se satima divio kada su je tek kupili. Znao je da je to tačno ono što im treba.
Lisa se vratila u kuću i nastavila sa pospremanjem. Nakon spavaće sobe, prešla je na dnevni boravak. Uvijek bi to radila prije nego krenu na odmor. Nije mogla zamisliti da ostavi kuću u neredu dok ih nema.
David navuče pantalone, zakopča i krenu u dnevni boravak.

"Draga, znaš da moram Peteru predati ključeve od posla prije nego krenemo." - dobaci David gledajući u otvoreni laptop koji je Lisa ostavila na stolu.
"Samo idi. Ja ću završiti sa pospremanjem dok te nema a kada se vratiš počet ćemo sa pakiranjem stvari." - uzvrati Lisa već pomalo umornim glasom.