Bastian je konačno uradio ono što je dugo sanjao. Poljubio je groficu Monique. A držati je u svom naručju, dodirivati njeno tijelo nije bilo ni upola isto kao što je zamišljao ovaj trenutak dok bi noćima sam ležao u svom krevetu. Bilo je naprosto savršeno. Htio je da otvori oči kako bi sto posto bio siguran u to, ali bi se plašio da bi sve nestalo kada bi progledao. Sada je samo odlučio da se prepusti trenutku i da živi svoj san. Da, Monique je bila više od sna.
Lagano, poput pera, prvo je poljubio gornju usnu a potom donju. Snažno je dlanovima obuhvatio tanak struk i još više je približio svom vrelom tijelu, Ah, kad mi samo ona znala koliko je on dugo čeznuo za njom. Nije prošlo mnogo vremena Monique se počela opuštati. Zatvorila je svoje oči dok je po svom licu, usnama i bradi osjećala poljupce. Nije znala od kuda je ona imala toliko hrabrosti, ali njeni ženstveni prsti su se izgubili u Bastianovoj kosi. Nikada se nije osjećala kao sada. Osjetila je njegov jezik kako pažljivo istražuje usta i rumenilo joj je obojilo kožu lica. To svakako nije bilo od zimske hlanoće. Sve ovo joj je činio muškarac koji je znao kako da učini da drhti, cvili i moli za još više. Kao da je tornado prošao.
Temperatura u tijelu je porasla, da se nije obazirala na pahulje koje su ponovo počele da padaju po njima. Niko je nikada na ovakav način nije poljubio pa čak ni grof. Te poljupce je odmah zaboravila kada je osjetila Bastianove usne. Grof nikada na ovakav način nije ni mogao da poljubi ženu. Njemu je samo bilo važno da svoje potrebe zadovolji, dok je Bastian radio sve suprotno. Toliko joj se predano posvetio kao da je bila jedina žena na cijelom svijetu. Negdje u daljini su joj odzvanjale majčinne riječi da je batler veoma zgodan i lijep. I morala se složiti sa njom. Ali niko sem nje nije mogao da osjeti snažne mišiće grudi kada je spustila svoj dlan. Osjetila je jake otkucaje srca a potom je po prvi put počela da istražuje pravo muškarčevo tijelo..
Niko je nije mogao pripremiti na ono što je otkrila dok ga je pažljivo istraživala. Ni ona sama nije vjerovala da je imala toliko hrabrosti pa pod tkaninom odjeće potraži čvrstu, muškarčevu bradavicu. Kružila je oko nje dok se potpuno nije ukrutila. Bastian je ispustio vazduh iz pluća koji je toliko u sebi zadržavao. Bio je zgodan poput grijeha koji mlada dama učini ako pogriješi pravila pristojnog ponašanja. Odvojila je svoje usne pa ih potom spustila na kožu Bastianovog vrata dok je on ostavljao vlažne poljupce po njenom čelu. Ona je za to vrijeme smirila svoje zalutale prste. Često je noćima znala da sniva snove baš o ovom čovjeku zbog koga je sada osjećala ovoliku količinu sreće. Njen vjerni i dobar sluga.
Mada ona ga nikada nije smatrala poslugom. Malo po malo postao je za nju nešto mnogo više. Još uvijek nije znala kako da to nazove pravim riječima ali prvi njihov poljubac je bio početak pravog puta. Konačno je udahno Moniquin miris zamamnog tijela i zamislio je svoju Božićnu želju. Da je uvijek ima u svom naručju. Ali realnost se vratila i on je otvorio svoje oči kad je osjetio poljupce koji se spuštaju niz njen vrat. Pročistio je grlo, ali ju je i dalje držao blizu sebe. Znao je koja je kazna za postupak koji je upravo sada uradio. Gubitak posla. Imat će dovoljno sreće ako ga ne prijavi šerifu za uznemiravanje. Tek tada će biti u ozbiljnom problemu.
ВЫ ЧИТАЕТЕ
Izgubljeni Božić 💎
Любовные романы🔹️Božićne priče Ljubav između batlera Bastiana i grofice Monique ❤