Ubrzo je došlo vrijeme da se Joško vrati u Njemačku zbog nastavka sezone. Uopšte nisam sigurna kome je rastanak teže pao Adrianu ili Jošku bila očajno gledati ih kako govore zbogom. Ali ipak je bilo super jer će sada trebati vremena i Adrianu i meni da se naviknemo na život u Zagrebu. Joškova porodica je imala veliki udio u našem životu trenutno, i trudili su se da budi tu za sve u vezi Adria i mnogo mi je drago zbog toga.
"Ajdee molim te" preklinjao me Borna
"Aman nisam spremna" odgovorila sam drsko
Moj dosadni brat me ubjeđivao da ipak odem na ručak sa roditeljima i dam im šansu za pomirenje. Isporuka sam se protivila toj ideji međutim sa druge strane sam shvatila da možda i nemam izbora. Odlaskom iz Zagreba prije par godina sam ugasila sve odnose, prijatelja i poznanike skoro da nemam. Odlučila sam da želim dati priliku svojima jer ne želim biti osuđena na druženje isključivo sa Joškovom porodicom jer su odnosi bili zategnuti.
Otišla sam na večeru I naravno ispričala istu priču priču po ko zna koji put. Mislim da prvi put u životu nisu imali nešto negativno da kažu. Dokazala sam im da sam dovoljno hrabra, sposobna i odgovorna da na svijet donesem i odgojim to dijete. Iako su idalje tvrdili da su ta mene imali drugačije "bolje" planove pomislili su se sa činjenicom da je ovo moj život. Imala sam priliku da upoznam i novu djevojku mog brata i bilo mi drago zbog njega, stvarno zaslužuje svu sreću. Moji još uvijek nisu upoznali Adriana obzirom da je bio sa Lorenom i Frankom vani za vrijeme naše večere.
U privikavanju na novi život sam odlučila da se ipak povežem sa nekim starim prijateljima iz srednje škole. Bar da pokušam da vratim život u normalu. Stupila sam u kontakt sa Lucijom, jednom od bliskih prijateljica iz srednje koja je zapravo bila presretna da me čuje. Nakon sastanka sam joj otprilike objasnila gdje sam nestala i šta se desilo. Zapravo mislim da me uopšte nije slušala jer bila fokusirana na Adria sve vrijeme, uvijek je obožavala djecu. Iz nekog razloga sam se osjećala kao da imam novu prijateljicu koji poznajem čitav život. Svjesna sam da većina mojih vršenja trenutno ide na fakultet ili ganja karijeru a ne dijete po parku, ali svakako nemam problem sa tim jer je moj sin najbolja stvar koja mi ikada desila.
"Ljbavi" uskliknuo je uzbuđeno Joško kada je vidjeo Adria na mobitelu. Novi višesatni telefonski razgovori su postali svakodnevnica, rutina. Satima bi razgovarali i igrali se preko kamere bez da im dosadi.
...
Joško je ponovo bio u gradu na pripremi sa reprezentacijom. Apsolutni prioritet trenutno u svakom pogledu mu je bio Adri i kvalitetno vrijeme sa njim. To je zapravo meni davalo neobičnu količinu slobodnog vremena.
Joškov i moj odnos još uvijek je bio čudan, nedefinisan. Kada bi me pitali šta smo I na čemu smo ne bih vam znala reći. Vješto smo izbjegavali tu temu, kao i bilo kakvu vrstu priče na tu temu. Kao da smo se od starta pomirili sa smo partneri koji imaju zajednički cilj, odgojiti našeg sina u najzdravijem i najljepšem okruženju.
...
Adri je bio sa Bornom i njegovom djevojkom večeras, a mene je Lucija pozvala vani. Zapravo nikad nisam išla vani, pogotovo ne poslije porođaja i to mi je bilo čudno ali uzbudljivo. Odlučile smo ne pretjerivati i samo izaći na piće.
Spremila sam i bila nervozna kao da prvi put idem vani zapravo i bilo je prvi put poslije srednje škole. Navodno je u blizini bio neki ultra popularni kafić u koji su svi išli i naravno da je Luce odlučila da idemo tu.
"Izgledaš kao milion dolara, kako je uopšte moguće da poslije trudnoće neko ima takvu figuru"
"Luce nemoj da mi laskaš pocrvenjela sam" rekla sam joj "A pored tebe teško da zasijam ti kao da ne izlaziš it teretane" nasmijale smo se I krenule.
Na samom ulazu sam primijetila koliko ljudi je zapravo tu ali nešto više se dešavalo. Provukle smo se kroz gužvu do ulaza i nakon ušle. Na prvi pogled za oko su zapali igrača naše reprezentacije koji sjedili za stolom okruženi ljudima i djevojkama a među njima i Joško. To me na trenutak uhvatilo nespremnu, nisam navikla da se viđamo ovako izvan naših uloga roditelja našem sinu. Odlučila sam da je ipak najbolje da ne priđem i ništa ne kažem jer zapravo nisam znala ko zna za sve što se dešava.
Uživale smo u večeri, pjevale i pričale. Odavno se nisam ovako zabavila.
"Zašto dame sjede same" začula sam nepoznati muški glas iza sebe.
"Smeta li" nastavio je nepoznati dečko dok je sjedao za naš sto sa još nekim prijateljima.
"Davideee" uskliknula je Lice dok sam ja zbunjeno posmatrala interakciju.
"David drago mi je" pružio mi je ruku u znak pozdrava a zatim predstavio ostatak ekipe koja je došla sa njim.
"Hmm čudno da te nisam viđao prije ovdje, zapamtio bih te plave oči" rekao je David očigledno pokušavajući da otpočne konverzaciju.
"Jao pusti djevojku da diše. Nije živjela ovdje tek se vratila u Zagreb" Dodala je Luce kada je primjetila da sam bila dosta stidna da odgovorim.
"Pa da to ima smisla" složio se "nego šta te vraća u Zagreb, posoa, studiranje?" Upitao je znatiželjno.
"Porodica"
"Nadam se nekim dobrim povodom"
"Najboljim, nadam se" odgovorila sam sa osmijehom. I tu smo počeli neku sasvim nebitnu konverzaciju ali je bilo prilično ugodno. Onda se na mom mobitelu prikazala poruka kao i slika mene i Adria na pozadini. David me pogledao onako kao da se zapitao tko je na slici i šta to znači. Odlučim da nema potrebe za skrivanjem i prikrivanjem istine, mojnsin je najljepša stvar koja mi se dogodila i tko god se ne slaže sa tim može da ide.
"Ovo je Adrian, moj sin" pokazala sam sliku koju mi je Borna posalo.
"Sin?" Vidno iznenađena reakcija "Hoćeš da mi kažeš da imaš sina i da idalje izgledaš tako. Ne vjerujem trebam dokaze" njegov komentar me isprva zabrinuo a onda razveselio.
Joško P.O.V
"Znaš da je sreća što si Batman a ne Superman, jer bi laserski pogled zapalio stol koji tako napeto gledaš" vikao je Sosa
"Tko je uopšte tako zanimljiv tamo?" Dodao je Livaja pokušavajući da vidi u šta gledam.
Nisam se mnogo obzira na komentare jer su mi misli.bile zaokupljene. Vidjeti Belu u društvu drugog muškaraca je bika stvar koju sam apsolutno vjerovao da neću vidjeti. Čak i kad nisam bili skupa svih ovih godina uopšte nisam zamišljao da bi mogla biti pored nekog drugog. Da li je bila pored nekog drugog? Nisam ljubomoran, nemam prava da budem. Ipak me kopkalo to pitanje, kao i pitanje šta se dešava između nas.
---------------------------
Što bi Albino rekao:
Oh, aman, čija li si, čija
Muvala si se s dušmanima?!?
