Prolog

299 24 4
                                    

Djevojka slomljenog duha i drhtavih nogu stajala je na rubu krova. Svakim korakom primicala se sve više i sada ju je samo nekoliko metara dijelilo od sigurne smrti. Osvrnula se oko sebe i upijala posljednje slike.


Zvjezdano nebo i njegove oči.


Mogla je proći puno gore.


-Allie,skoči!-mladić je vrištao iz petnih žila. Očajno je pokušavao doprijeti do nje i pokrenuti je na akciju. Ona je pak samo tupo gledala u ponor ispred sebe.

-Allie,molim te skoči! Uhvatit ću te! Vjeruješ li mi? Moraš mi vjerovati!-


Znao je koliko pitanje suludo zvuči. Nakon svega što se dogodilo nitko više nikome nije vjerovao. I tako će ostati do kraja njihovih života.

Knedla u grlu stezala ga je sve jače,a jedna suza spustila mu se niz desni obraz. Ne smije ju izgubiti. Ne ovdje! Ne sada!


Začula je korake iza sebe. Nešto nalik životinjskom režanju proizašlo je iz ubojice koji je dolazio po nju. To je bilo to. Još malo i sve će biti gotovo.


-Nikada me nećeš imati!-vrisnula je u tamu dok je vjetar nosio zvuk njezinih riječi. Time mu je jasno dala do znanja da će si rađe oduzeti život nego mu dopustiti da ju uništi kao druge.

-Allie,skoči!-mladić je još jednom vrisnuo. Glas mu je puknuo na ovoj posljednjoj molbi.

Allison je zatvorila oči i opustila tijelo. Vjetar ju je šibao po obrazima i mrsio joj kosu. Dok je padala jedna te ista misao vrtjela joj se po glavi.


Nikada neće pobjeći sa ovog prokletog otoka.


'Jeste li ikada razmišljali o smrti? O tim zadnjim trenucima koji vas dijele od drugog svijeta? Što napraviti kada shvatite da vam je ona neizbježna? Prepustiti joj se? Uživati u zadnjim sekundama koje su vam ostale? Ili se boriti do zadnjeg daha?

Allison Scott znala je samo jedno. Za osobu koju voliš dakako se isplati žrtvovati.'


Proklinjala je dan kad su nogom kročili na ovo 'rajsko mjesto'.

Jer ubojica je polako uzimao svakog koga je voljela.

I nije imao namjeru stati.

Ne dok ih sve ne uništi.


Jednog po jednog.

ONE BY ONEWhere stories live. Discover now