Kruna- ZAVRŠENA

27. Poglavlje - Vrijeme odluke

 Treba mi vremena da se priviknem na to što mi srce opet kuca, luđački tuče za ovom jedinstvenom ženom. Svako malo provjeravam jel' je na mjestu , nije li slučajno iskočilo iz grudiju. Obuzela me potpuno, cijelog, dušom i tijelom. Nisam ni pomislio da bi me jedna žena mogla ovoliko zaluditi.

„Nekako si tih Max!", dobacio mi je Alexsandar pokušavajući me isprovocirati.

Pogledao sam ga bacajući strelice iz očiju, pokušavajući mu skinuti taj glup osmijeh s lica.

„Molim te prekini s glupostima i ne ponašaj se kao Alina! Ne stoji ti!", odbrusio sam mu iznervirano što me izvukao iz sobe dalje od nje.

„Nešto sam prekinuo?", izjavio je praveći nevino lice kao ne shvaćajući što se događalo unutar sobe.

Vjerujem da je cijeli dvorac čuo nas dvoje u zanosu i znam da nitko neće pitati bilo što u svezi toga, barem se nadam.

„Zar si zaista glup ili se samo tako radiš Alex?", zastao sam i okrenuo se prema njemu zaustavljajući ga rukom.

„Uopće nisi fora Max! Sada kada si sparen nisi više zabavan, uozbiljio si se!", i dalje me Alex zadirkivajući.

„Kretenu!", dobacio sam mu okrenuvši se i produžio brzim korakom što dalje od njega, ne želim ga više slušati.

Ostavio sam ga iza sebe slušajući u daljini njegov iritantan smijeh. Znao sam da će se zbijati šale na moj račun, više sam nešto takvo očekivao od Stiana i Keleia, al ne i Alexa, očito se pridružio grupi debila koji bi se samo zabavljali.

Zaustavio sam se pred vratima ureda pažljivo osluškujući zbivanja iz sobe. Tišina, kao da je prazna. Otvorio sam vrata i ušao u prostoriju u kojoj su već svi zauzeli mjesta. Nisam ih morao ni pogledati da znam o čemu misle, taj posprdni osmjeh na licima je sve govorio.

„Ni riječi ne želim čuti!", zaprijetio sam im prstom.

Gromoglasan smijeh prolomio se prostorijom. Preokrenuo sam očima i sjeo na svoje mjesto, udario šakama o stol pokušavajući prekinuti njihovo cerekanje.

„Drago mi je što se zabavljate mada mislim da nije ni vrijeme ni mjesto za takvo nešto! Tko je odgovoran za Lilin bijeg?", nastavio sam ravnog ali upitnog glasa, podižući jednu obrvu u zrak.

Soba je utihnula, konačno da sam ih utišao, uvukao sam se u stolac pokušavajući se namjestiti.

„Stiane? Kelei?", zahtijevao sam odgovore od svojih kapetana.

Pogledao sam u njih isčekivajući odgovore na postavljena pitanja. Stian je gledao prema meni ni ne trepnuvši. Osjetio sam kako se pokušava probiti mi u misli, blokirao sam ga. Ako mi ima što za reći tada je najbolje to izgovoriti na glas.

„Opčinila je stražare na dužnosti koji su joj pomogli u bijegu.", suho je izgovorio Kelei.

„Kako se to moglo dogoditi? Zar nismo poduzeli potrebne korake kako se upravo to ne bi dogodilo?"

„Jesmo, poduzeli smo sve što je bilo u našoj moći, morala je imati pomoć demona kako bi uspjela slomiti našu obranu.", objašnjavao je polako pa skrenuo pogled prema Casperu.

„Lilyth već radi na tome kako bi se pojačala čarolija. Ni njoj nije jasno kako su uspjeli tako brzo da slome čari.", obrazložio je Casper.

„U redu, tko je u potrazi za Lilyth?", upitao sam Stiana koji je i dalje šutio kao da slaže slagalicu u glavi.

„Poslao sam Erosa i Marcela, s njima je ekipa od deset stražara.", odgovorio je šturo.

„Zašto ste vas dvojica ovdje a ne s njima na terenu? Zar mislite da su dorasli borbi s toliko jakim demonom?"