Probudila me buka. Izašla sam iz kuće, ali nisam se osvrtala tko me zapravo promatra. Ponovno se čula ona ista buka koja me je probudila. Moja kuća je bila pored šume, ali sam hodala šumom i osluškivala od dakle je izbor buke koju sam čula prije par trenutaka. Kada sam pronašla izbor buke, a imala sam što i vidjeti. U jarku sam vidjela mrtvo tijelo nekog muškarca, a nisam ga mogla prepoznati. Ono što sam vidjela nisam mogla suzdržati svoje osjećaje da ne zaplačem. Vratila sam se u kuću i nisam više izlazila dok nije izašlo sunce. Otišla sam do svoje susjede, a ona je plakala. Susjedo, zašto plačete? - upitala sam, njeno lice mi je odavalo da se nešto dogodilo njenom suprugu. Moj suprug se nije vratio kući imam osjećaj da je zavolio neku drugu ženu - samo to je govorila kroz suze koje su se padale niz obraze. Tada sam shvatila da ona buka možda povezana s nestankom susjedinog supruga. Došli su dvojica mladića i upitali - da li može te prepoznati osobu koja je sinoć ubijena u jarku nedaleko od kuće vaše susjede Marije? Da, mogu - odgovarila je moja susjeda sva puna suza. Mladiću su otkrili tijelo koje je bilo prekriveno nekom bijelo plahtom. Da, to je on - suze su joj tekle bez kontrole. Tko je to, gospođo? - upitao je jedan od dvojice maldića. To je moj suprug - protjecala u suzama. Pomogla sam joj oko sprovoda, ali nije više bila ista kao prije. Svoju tajnu sam skrivala od nje, nisam htjela da i dalje pati. Ona se dosta naplatila u životu. Samo sam htjela je zaštiti.
