U gradu gdje sunce sja, Grbica i Kljukica koračaju sva.
Grbica s leđima ko' mala planina, Kljukica nosom koji vječno klina.
Na trgu se skupljaju sva djeca grada, Da gledaju ovu komičnu dvojada.
Grbica kaže: "Kako se osjećaš danas?" Kljukica odgovara: "Kao da letim, bez sanas!"
Svi se smiju, neki se čude, Njih dvoje su uvijek u najboljoj sudi.
Grbica pita: "Zašto tako visoko letiš?" Kljukica odgovara: "Zahvaljujući nosu, po nebu šetim!"
Kad pala noć i svi otišli su doma, Grbica i Kljukica sjede pod zvjezdama.
Grbica kaže: "Iako smo drugačiji, znaj," "Da smo najbolji prijatelji, do kraja svog kraja."
Grbica s ponosom nosi svoju grbu, A Kljukica se smije s kljukastim nosom u turu. Njih dvoje zajedno, uvijek tu, Da nas nasmiju i podignu nam duhu.