Gordana je bila najljepša djevojka u svom selu, a ona je bila nesretno zaljubljena u svog susjeda Ivana. Ivan je bio zgodan mladić, a njega su zanimale lijepe djevojke. Primjećivao je sve djevojke, a Gordanu nije primjećivao. Jednog dana se Ivan šetao selo i susreo s Gordanom. Ona mu se nasmijala, a on namigne i upitao - "Gdje si krenula?" "Krenula sam odnijeti mlijeko na drugi kraj sela, a moram odnijeti Dragani" - odgovorila sam, a on je rekao - "Moja majka, mi je rekla da kasnije idem do Dragane." Pozdravila sam se s Ivanom i nastavila svoj put do Dragane. Morala sam skrenuti lijevo, a taj put je prolatio kroz šumu. Nisam znala što će dogoditi. Odnijela sam Dragani mlijeko, a kada sam se svraćala kući. Iza nekog drveta je Ivan, a on je me uhvatio za vrat i gušio me. Gušio me, dok me nisam umrla. Zakopao je Gordanino tijelo u toj šumi, a vrati sam se kući i nastavio sam s brigom oko konja. Došlo je večer, a Gordanini roditelji su bili zabrinuti dok njezin brat Tihomir nije primječivao da mu sestre nema. Gordanina majka Jelena se raspitivala po selu - "Da li ste vidjeli moju kćer Gordanu?" Svi su govorili isto - "Mi smo je zadnji put vidjeli s Ivanom." Njenoj majci je bilo teško, a te iste večeri se čuli čudni zvukovi iz te šume. Ivanov otac Mihael se vratio iz te šume, a bio je krvav i poderan. Mihael je pričao Grdaninom ocu Marku - "Vraćao sam se kući, a bilo je oko ponoći kada sam došao u toj šumi. Vidio sam djevojku crne kose i bila je najljepša, a imala je crnu vranu u rukama. Kada sam de okrenuo ta djevojka je nestala." Vidjele su se suze na Markovom licu i shvatio da je riječ o njegovoj kćeri. Ivan je sve čuo i pravio se da nije ništa čuo. Marko je rekao sinu - "Odnesi mlijeko Dragani na drugi kraj sela." "Ne mogu, a moram nahraniti i napojiti konje" - rekao je ocu i nije htio ići. Marko je bio zabrinut, zbog svoje kćeri Gordane. Uzeo je mlijeko i krenuo prema Dragani, a Dragana je njegova sestra. U šumi sam vidio humak zemlje, a znatiželja me obuzela i maknuo sam zemlju s tog mjesta. A kada je maknuo zemlju i imao sam što vidjeti. Vidio sam tijelo svoje mrtve kćeri Gordane. Organizirao sam sahranu svoje kćeri, a tog istog dana smo je sahranili moju kćer Gordanu. Srce mi se slamalo od tuge, a kada sam pogledao u susjedovog sina bio je s osmjehom na licu.
Nije mi jasno kako se on smije nad mojoj nesrećom, ali mu nisam zamjerio bio je mlad. Došlo je večer, a iz te iste šume se čuli čudni zvukovi kao zapomaganje. Vrag mi nije dao mira i izašao sam iz kuće. Osluškivao sam taj čudan zvuk i shvatio sam da zapomaganje mojeg susjeda preko puta, a on se znao Hrvoje. Hrvoje se uvijek u ovo doba vraćao iz kafane, a sigurno je bio mrtav pijan. Čulo se njegovo zapomaganje koje je bilo neobično, a bilo je popraćeno čudnim smijanjem i krikovima. U tom trenutku iz kuće je izašao Mihael i pogledao u sijeru moje kuće, a izgledao je zabrinuto. "I ti si čuo ovo" - rekao je i slegnuo ramenima. "Hoćeš li da ti natočim koju čašu rakije?" - upitao sam i krenuo po rakiju i dvije čaše. "Sijedni pa da popijem po koju čašicu rakije" - rekao sam, dok sam točio rakiju u čašice. "Ne znam što se događa u šumi, ali to se prije nije događalo" - rekao je Mihael i ispio jednu čašicu rakije. "A kako je tvoj sin Ivan?" - upitao sam i ispio svoju čašicu rakije. "Moj sin Ivan se zaljubio u jednu djevojku iz susjednog sela, a zove se Vukoslava. Ona je iz poštene i ugledne obitelji. A kada će se tvoj sin ženiti?" - odgovorio mi na pitanje s nekim zabrinutim glasom. "Baš danas sam s njim trebao ići isprositi ruku njegove voljene Marije, ali sam umjesto toga sam sahranio kćer. Moj sin je otišao do svoje Marije i rekao da je danas sahrana njegove sestre." - rekao sam, a suze su mi tekle niz obraze.
Ujutro sam krenuo odnijeti svojoj sestri mlijeko i imao sam što i vidjeti, a vidio sam svog susjeda sav je bio krvav i izgreben po cijelom tijelu. Zadnje što je rekao svojim tihim glasom - "Tvoja Gordana je tražila da dovedem Ivanu tu" - kada je to izgovorio, a poslije toga je prestao disati. Suze su mi potekle i nisam znao što da napravi i poledao sam ga. Nastavio sam do svoje sestre i ispričao sam što sam doživio. Ona se prekrižila dva puta i pogledala me. "Ako sam dobro razumjela Gordana je mrtva, a tvoj susjed tvrdi da mu je Gordana rekla da dovede Ivana na to mjesto gdje si ga pronašao" - rekla je sva zbunjena. "Ne znam što da ti odgovorim" - rekao sam tužnim i pomalo zbunjenim glasom. Ostatak dana sam pomagao sestri i njezinom mužu oko poslova na njihovom imanju. Kasno sam krenuo od svoje sestre i došao sam do onog mjesta oko ponoći. A ispred mene se pojavila lijepa djevojka koja je imala dugu crnu kosu, a to je bila moja Gordana. "Kćeri moja, da li si živa ili samo sanjam?" - pitao sam, a suze su mi tekle kada sam je vidio. "Oče, ja sam mrtva i ne sanjaš. Vidiš moj dušu koja nikada neće pronaći svoj mir." - rekla i nastavila - "Želim da mi dovedeš Ivana, a želim da se osvetim za ono šo mi je napravio. Ne zanima me, kako ćeš ga dovesti tu." Nakon toga, samo je nestala. Nastavio sam put kući, a cijelo to vrijeme me je pratila crna vrana. Ušao sam, u kuću i legnu da spavam. Ujutro, sam ispričao svima što se sinoć dogodilo. Moja žena je počela plakati, a moj sin je pognuo glavu. U tom trenutku nisam znao što učiniti, a cijelo to vrijeme me je pratila crna vrana. Ušao sam, u kuću i legnu da spavam. Ujutro, sam ispričao svima što se sinoć dogodilo. Moja žena je počela plakati, a moj sin je pognuo glavu. U tom trenutku nisam znao što učiniti, a i mene je tuga obuzela. Čula su kucanje i otvaranje ulaznih vrata, a ušao je Ivan. Moji osjećaji su bili mješavina bijesa i tuge. Naglo sam se dignuo s stolice i uhvatio sam ga prsa. Za malo sam se potukao s Ivanom, a moja supruga me smirivala. "Nemoj, nemoj, ljubavi moja" - govorila je dok me smirivala. Tada je moj sin zavezao Ivana za stolac. Tako smo ga držali cijeli dan do večeri. Stavili smo ga u kočiju i odvezli smo ga na ono mjesto. Ispred kočije se pojavila crna ljepotica, odnosno duša moje kćeri Gordane. "Oče, hvala ti. Sada ostavi ga meni i nemoj te se osvrtati." - rekla mi i poprimila drugi oblik. Nastavili smo put kući, a kada smo ušli u kuću i ostatak noći nismo izlazili. Čuli su se čudni zvukovi, a ujutro sam krenuo svojoj sestri i saznao sam Ivanovu sudbinu. Svojoj sestri sam ispričao, a ona bila sva tužna. Istog dana smo sahranili Ivana, a poslije toga otišao do groba svoje kćeri i imao sam što i vidjeti - "Na grobu je bilo dva božura, a jedan je bio bijli i drugi rozi." To je možda slučajnost, jer je Ivan sahranjen do groba moje pokojne kćeri Gordane.
