Someone like you (Neymar fanfiction)

Chapter 1. - Dark fittings

„Španjolska policija obavila još jedan dobar posao! Ulovljena je moguća suučesnica u ubojstvu katalonskog biznismena Gerrarda Monterrena. Kako doznajemo, mladoj Jessici Guttierez slijedi kazna zatvora u trajanju od minimalno 10 godina, ako se sudskim postupkom ne utvrdi da nije kriva. Također, katalonski mediji su saznali da je Guttierez bila članica ulične bande u glavnom gradu Katalonije, koja je policiji zadavala brojne probleme. Toliko za sad. Za madridsku televiziju se javila, Natalia Cardosso."

Slušala sam radio koji je pored sebe imao stražar pokraj moje ćelije. Sjedila sam u kutu pored kreveta, i proklinjala dan kada sam pozvana u ˝Rizzoli˝, bandu u kojoj se postajalo faca. Tada nisam imala baš neki ugled u društvu, niti puno prijatelja pa sam se pridružila tim idijotima. Stil je obično bio nositi reperske kape, široke trapke, majice sa lubanjom i ta sranja. Louis McRay, hah, kad ga se dočepam, rastavit ću ga u komadiće, više ga ni Bog neće moći sastaviti!

Evo šta se dogodilo: Te smo večeri kao i obično hodali po predgrađu i za*ebavali bakice. Još par dana prije toga se u gradu pričalo kako je Monterreno, vlasnik tvrtke Audi, na meti pljačkaša, jer se okolo šepurio sa kovčegom u kojemu je u gotovini bilo 1000000 eura. Kao što rekoh, bezveze smo šetali kada smo začuli prasak nedaleko od nas. Louis me je tako jako gurnuo s leđa da sam nekim čudom našla odmah pored Monterrena koji je ležao u lokvi krvi. Policija je odmah došla, ja nisam imala gdje pobjeć, te su me uhitili.

I tako sam ovdje. Prekosutra je suđenje, na koje je pozvan Louis, Doria Diaz i Miranda Pavanelli, članovi Rizzoli-a.

„Guttierez, ustaj, imaš poziv!" -rekao je zaštitar koji je došao do moje ćelije, rukom pokazao da ustanem, te sa zlatnim ključem otključao lokot na ćeliji.

Pogledala sam ga pogledom, za kojeg sam se strašno nadala da znači ˝crkni˝.

„Ustaj bagro!" -strogo se zaderao.

Tipično za Paula McCurtney-a. Ne znam je li mi promaknulo kroz opis da vam kažem da se trenutačno nalazim u Chicagu, SAD. Iz Barcelone sam prebačena privatnim zrakoplovom, koje je osigurala odvjetnička tvrtka mog oca. Strašno se naljutio na mene, malo je falilo da me se odrekne. Nije me htio gledati, i htio je da sam što dalje od njega. Tako je angažirao zrakoplov, pilota i sve ostalo. Zapravo se dobrano potrudio da me više nikad ne vidi. Moj je otac bogati poduzetnik. Da se vratimo na Paula... zapravo, mislim da je dobar, ali ga je zatvor uništio. Jedna mi je cura u kantini ispričala kako je i on bio zatvorenik kojega su 'osudili' na dobrotvorni rad u zamjenu za kaznu zatvora, jer bi tako bio puno korisniji. Zatvor uništi čovjeka, definitivno.

„Sad bi bilo dosta Guttierez, ili milom ili silom.Ustaj!" -galamio je dok me je uzeo za ruku i izvukao iz ćelije

„Jesmo humani danas." -rekla sam pogledavši ga hladnim pogledom

Došla sam do telefonske govornice, te uzela slušalicu.

„Jessica." -rekla sam sa podsmijehom

„Ej bok, Vanessa je." -progovorio je tiho, ženski glas sa druge strane linije.

„Ej. Jel dolaziš?" -pitala sam je tiho, gledavši u veliki sat na zidu koji je otkucavao tajming poziva

„Naravno." -odgovorila je.

Nabacila sam mali smješak i pogledala u pod. Vanessa je moja sestra, zapravo, jedina osoba u obitelji s kojom nisam u svađi. Ima 24 godine, i radi kao specijalni agent u New York-škoj agenciji. Mislim da bi mi bila velika pomoć na suđenju, jer je visoki vladin dužnosnik, i vjerovatno će joj vjerovati.

„Kako si?" -pitala je nakon par trenutaka tišine koja je nastala.

„A što misliš kako sam u ovoj mišjoj rupi?" -rekla sam s podsmijehom, pokušavajući se bar malo oraspoložiti, ma kako god taj odgovor bio jadan.