Sitnice...

Ne znaju

Ne, oni ne znaju na što si sve spremna i što sve tvoj um može
ne znaju kako je to biti ispod tvoje kože
kako je to kad želiš razbit sva ogledala po kući
jer lice koje vidiš u njemu ne prepoznaješ i to te muči
kako je biti iza svih tih sjena

ne znaju što je muzika i kako je biti samo njena
nemaju pojma kako je to kad ne vjeruješ ljudima

i kako je držati tu bol u grudima

ne znaju kako je lutat noćima gradom

i kako umorna leći u krevet s izgubljenom nadom

vidim ljude i puno je nade u svima

ja nasmijem se i zakolutam očima ali to je samo zato jer vidim staru sebe u njima

moraš naučiti živjeti s boli

i nemoj mislit da će te od nje spasit netko tko te voli

ljubav zna jako dobro varati

i zasljepljivati te da ne vidiš kakav je život jer ona igru je shvatila
pa smišlja svoja pravila

ne bi li se malo ljudskom glupošću zabavila

a kada te i vjera i nada samu u igri života ostave

moraš uključit mozak i shvatit kako otključati te brave

zapitaš se kako otvoriti ova vrata života

e pa moraš sakrit prave osjećaje jer izgleda da u današnjem svijetu su sramota

ljudi ne znaju kako gledat je taj bijeli papir i razmišljat dali ćeš tražit riječi il će one doći same
kako ćeš opisat ono što osjećaš i vidiš i kada poželiš zaplakat pitat se gdje da nađeš rame

pitat se gdje da nađeš nekog iskrenog da mu možeš reći sve

pa se lupiš u glavu jer znaš da nećeš naći, ne, jer danas svatko sve što čuje za par sekundi izdat će

svakodnevno sam okružena ljudima koji su opsjednuti sami sobom a dali znate kako je ne voljeti samu sebe

kako je željet izaći iz svoje kože jer ovaj osjećaj nezadovoljstva toliko grebe
ali bez puno panike i život možeš zavarat, lako mu je slagat
dovoljno je da mu se nasmiješ i njegova tama počet će se parat
i ne oni ne znaju kako se osjećaš zato glavu gore
pa u ovom čudnom životu uspjeti ćeš stvorit svoje more.