Kuda ovaj svet ide,
to se sada pitam ja,
zasto me duša boli
od života što sam proživela.Prošlost boli iz dana u dan,
sretne dane dali cu imati ja,
dali cu imati miran san,
to je pitanje iz dana u dan.Suze lijem svaki dan,
duša boli iznutra sva,
srce se slama boli,
kako da budem srećna ja...Zivot boli to svako zna,
prošlost zaboraviti ne mogu ja,
traume me ubijaju znam sama,
treba mi pomoć oko toga sada.Izboriti s time bas je teško,
jer me duša boli često,
lažni osmijeh na licu imam,
nisam vise jaka kao što sam bila.Borim se za svoj život cijeli,
od kud tolika snaga pitam Boga ja,
nemam vise hrabrosti da se borim,
zasto ovaj zivot toliko previše boli.Dalje u život želim da idem,
ali od boli u mestu stojim,
dane, sate i minute brojim,
da li će život ikako bolji biti.Osmijeh meni znaci sve,
želim da se nasmijem kao pre,
iznutra me boli i ubija sve,
nek mi barem jedan dan sretan bude.
YOU ARE READING
Moj Život
PoetryTeško mi je da tugu svoju izrazim recima,zato je pišem da olakšam sebi...život je težak i ako ne preživis sa imalo boli,nisi ga živio...