"Imaš li pojma šta bi ti se dogodilo da učiniš takvo nešto?" Nadvio se nad nju, dlanom s obje strane njenih bokova. Bila je to druga vrsta prijetnje. Glas mu je bio težak i spor dok je govorio. Tijelo joj se smrzlo pod njegovim intezivnim pogledom...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Ujutro se Arija probudila sama u krevetu, iako se jasno sjećala da nije tako zaspala. Sunce je tek počelo izlaziti, a mjesec je još bio vidljiv. Pomaknuvši se unatrag, sjela je pritisnuvši leđa na uzglavlje od plišane tkanine. Povukla je pufnasti poplun na svoja gola prsa, osvrćući se oko sebe tražeći bilo kakav trag Isaaca.
Posteljina je snažno mirisala na njega, nju i seks. Prošla noć nije bila ono što je očekivala kad je stigao kući, dio nje je očekivao razgovor o tome tko je taj muškarac koji ju je pratio. Ali ono što je dobila bio je dominantan muškarac zbog kojeg se osjećala obožavanom i voljenom.
Iako nije bila previše zainteresirana za to da Isaac ima potpunu kontrolu izvan spavaće sobe, bilo je nečeg oslobađajućeg u podčinjavanju njemu iza zatvorenih vrata. Nešto u tome što mu je potpuno povjerila svoje i njegovo zadovoljstvo bilo je opojno.
Možda nije priznao, ali uhvatila je pogled u njegovu oku kad bi mu uzvratila šalom. Bilo je trenutaka kada je uživao u izazovu, gurkanju i potezanju između njih. Svakako je postojalo vrijeme i mjesto za to, ali što je bolje razlikovala to dvoje, činilo se da on postaje sve više opčinjen njome.
Ne tako iznenada čula je glasove koji su dopirali hodnikom. Odmah je prepoznala glasove Isaaca i Wrena, ali bilo je i drugih za koje je mislila da ih prije nije čula. Inače bi ih možda ignorirala i ostala u krevetu, ali nije zvučalo kao da pokušavaju šutjeti.
"Ne misliš valjda da ja to jebeno znam, Wrenalde!"
Isaac je bio bijesan, čula je udarac njegovom šakom po svom stolu na kojem je ispisano Wrenovo ime. Razni drugi glasovi koji su se prenosili dodali su vlastitu perspektivu svakom razgovoru koji su vodili. Progovorio je muškarac kojeg nije prepoznala.
"Isaac je u pravu. Predugo smo stajali po strani."
Arija se otkotrljala iz kreveta i brzo navukla tajice koje je ostavila ovdje zajedno s jednim od Isaacvih puceta. Svezala je svoje neposlušne uvojke u neurednu punđu s obje strane prije nego što je izašla iz sobe prateći gustu graju glasova. Nije prošlo dugo prije nego što je stajala u Isaacovom uredu. Bilo je čak deset različitih muškaraca raštrkanih po prostoriji, a Arija je prepoznala samo Wrena i Logana. Svi su bili odjeveni u različita odijela, a svaki je imao pištolj. Neki od njih imali su futrole na prsima, drugi su se činili zataknute za trake oko struka.
Odmah su se sve glave okrenule da je pogledaju kad je ušla u sobu, unatoč tome što nije stvarala buku. Isaac je sjedio za svojim stolom, kose razbarušene od jednog previše češlja prstima kao što je izgledalo. Naslonio se unatrag, izvalio u stolcu, zureći u nju. I on je imao pištolj na futroli, dva gornja gumba otkopčana na crnom oksfordu. Izgledao je kao ubojica za kojeg je tvrdio da jest i poražavajuće privlačan. U sobi je vladala smrtna tišina, pretpostavila je da svi čekaju da ona ode prije nego što ponovno progovore.
Napola očekujući da će je Isaac pristojno otjerati, zabljesnula je nesigurnim osmijehom i htjela se okrenuti da ode kad je vidjela da joj je pružio ruku. Pozvao ju je suptilnim uvijanjem kažiprsta i srednjeg prsta.
