I have loved you since we were eighteen
Long before we both thought the same thing
To be loved....2001. godina
"Vidiš ovaj cvijet?"
"Vidim.", odgovori ona sa čuđenjem u glasu.
"Vidiš kako se odupire vjetru?"
"I to vidim."
"Ne daj da nas vjetar rastavi."
Ona se nasmija i reče. "Zar se mi ne igramo s vjetrom?"
2007. godina
"Sjećaš se onog?"
"Čega?" Usporeno je skrenula pogled s neba koje je iznova i iznova osvajalo. Bila je zaljubljenica u nebo, i on je to znao.
"Oko vjetra i cvijeta?"
"Zašto bih?" odgovori ona hladno sa velikim podsmjehom, te uvrijedi dečka.
Na njegovom licu zasija tužan pogled, te reče. "Ti se odavno s vjetrom igraš."
2012. godina
"Hayley, ljubavi, zar baš moraš da ideš?"
Ona se nasmija, kao i obično, istim svojim smijehom. "Volim vjetar."
I tada sam se, zadnji put nasmijao zbog toga što se sjetila. Sjetila se nas.
-
Hej! Ovo je moja prva priča i nadam se da vam se sviđa! Očekujem komentare, pa i kritike! Prihvatam sve.
Hvala svima koji pročitaju! ❤❤❤