Princ tame

Prvi dio

Bio je početak mjeseca rujna kada su mi roditelji priopčili "sretnu vijest". Mama je pozvala brata i mene u dnevni boravak,gdje su nas čekali tata i ona. Brat i ja smo se pogledavali.Očekivali smo lekciju o nespavanju ili igranju igrica do ranojutarnjih sati.
>>Selimo se!<< ushićeno je rekla mama.
>>Molim?!<< zbunjeno je upitao brat.
Tata se nervozno počešao po bradi.
>>Dobio sam promaknuće.<< rekao je tata i nasmiješio se.
>>To je izvrsno tata.Gdje se selimo?<< upitala sam s osmijehom na licu. Bilo mi je drago zbog roditelja. Uvijek su se trudili pružiti meni i Jakeu sve što smo trebali.Sada će im biti lakše, barem financijski.
>>Lakewood!<< rekao je tata.
Bilo mu je drago što ima barem moju podršku.
>>Što će biti sa Harper?!<< uznemireno je upitao Jake.
Mama se nasmijala.Onako iskreno i slatko.
>>Jake,tvoja starija sestra ne živi s nama već godinu dana.Zaručena je i planira svadbu.Ona će imati svoju obitelj ovdje, u L.A.-u.<< odgovorila mu je mama.
Jakeu se nije sviđala ideja selidbe.Volio je Harper i L.A. Bio je popularan među prijateljima i kapetan školskog košarkaškog tima,ali shvaćao je koliko su se naši roditelji trudili kad su u pitanju financije pa im nije htio otežavati.
>>Dobro! Kad krećemo?!<< upitao je ustajući se sa stolice.
>>Za dva tijedna.<< veselo je odgovorila mama.
Bila je uzbuđena zbog selidbe i jako ponosna na tatu.
Vole se,pomislila bih svaki put kad bi se smiješili jedno drugome! Bez obzira na probleme uvijek su bili tu jedno za drugo.Valjda to tako ide kada nađeš srodnu dušu.Izdahnula sam glasno.
>>Što je s tobom,Miranda?<< upitala je mama zabrinuto.
>>Ništa mama,samo sam malo umorna.<< odgovorila sam s osmijehom na licu.
>>Svi smo umorni.Idemo leći.<< rekao je tata i otišao.
Mama je poljubila mene i brata te otišla.
>>Veseliš se preseljenju?<<upitao me je Jake.
>>Svejedno mi je.<< odgovorila sam.
>>I meni bi bilo svejedno da nemam prijatelja.<< podrugljivo je rekao Jake.
>>Smiješno Jake<< rekla sam gledajući ga ljutitim pogledom.
>>Ma hajde,znam da jedva čekaš preseljenje u manji grad.<<
>>Možda.<<
Nasmijao se jer me poznavao bolje od ikoga. Znao je da sam društveno neaktivna, čudna i nemam prijatelja. Voljela sam više od ičega biti sama.
To će se ubrzo promjeniti.Kada krenem u novu školu biti ću draga i vesela.Naći ću par prijatelja i sve će se promijeniti.
>>Idem u krevet.<<rekla sam Jakeu i otišla.
On nije ni najmanje zabrinut. Brzo se snađe u novoj sredini. Vjerovatno će nakon prvog dana škole dovesti doma nove prijatelje na igranje igrica. Pomalo sam mu zavidjela.

Prošla su dva tjedna i preselili smo se u Lakewood. Hvala Bogu,bilo iznenađujuće hladno za ovo doba godine, pa je putovanje bilo podnošljivo. Prvi tjedan škole je već završio i sutra počinje drugi. Kasnili smo zbog selidbe i svih papira koje smo trebali izvaditi.
Kada smo došli u Lakewood već se bilo smračilo.Tata je parkirao ispred predivne kuće s prizemljem i prvim katom. Izvana je bila predivna.
>>Ja prvi biram sobu!<< povikao je Jake i trčeći uletio u kuću.
>>E ne,nećeš.<< rekla sam te potrčala za njim.
Dok smo ulazili mogla sam čuti mamu i tatu kako se hihoću.Okrenula sam se na sekund i vidjela ih zagrljene ispred auta. Sve je ispalo bolje od očekivanog.
Raspakirala sam stvari i sišla u prizemlje.Jake je već bio dolje s roditeljima.
>>Miranda,naručili smo dvije pizze u restoranu samo ulicu dalje.Možeš li otići po njih?<< upitala je mama.
>>Naravno.<< rekla sam i obukla tenisice.
Nakon što mi je mama objasnila gdje se nalazi restoran krenila sam polako pješke.Kada imaš noge kao antilopa ne treba ti dugo.Ubrzo sam stigla i prošetala do šanka. Bio je to fin restoran. Jedan od onih malo skupljih,sa perfektno uređenim svakim stolom i malom mirisnom svijećom na sredini.Konobarica me pogledala.
>>Izvolite?<<upitala me s osmijehom.
Bila je uljudna i draga. Vjerojatno moje godište ili godinu starija
>>Večer,došla sam po dvije pizze na ime Barrett.<< rekla sam pomalo stramežljivo.
>>Oh da,gotove su.Samo trenutak.<<rekla je i nestala u kuhinju.
Čekala sam na šanku i noktima tapkala po drvetu.Na trenutak sam se okrenula i napravila korak naprijed.
Udarila sam u momka koji je nosio kavu u ruci.Sve se isproljevalo po njegovoj bijeloj polo majci.
>>Oprosti! Nisam te vidjela.<< rekla sam pomalo nespretno i stisla oči kao da očekujem najgoru opasku na svijetu.
Nije ništa rekao pa sam polagano otvorila jedno oko. Samo je gledao u mene divnim smeđim očima.Bile su tako svijetle da se u dnu oka moglo vidjeti par niti svijetlosti kako se igraju.U ustima mu je lagano visila cigareta.Bio je nešto niži od mene,što nije ništa čudno,ja sam viša od svih cura.
Napokon se osmijehnuo pazeći da mu cigara ne ispadne iz usta.
>>Sve u redu, ne brini.<< rekao je.
>>Oprosti! Smotana sam.<<odgovorila sam.
Ubrzo je izašla konobarica.
>>Paige,možeš li oribati pod,imao sam malu nezgodu.<< rekao je stavljajući praznu šoljicu kave na šank.
Osmijehnio mi se još jedanput.
Imao je lijep osmijeh.Tanka usta i biserne zube.
>>Naravno! Samo trenutak.<<rekla je konobarica.
>>Izvolite,to će biti 34,99$<< rekla je pružajući mi pizze.
>>Hvala.<<uzela sam pizze i dala joj novac.
Okrenula sam se još jednom prema mladiću i podigla lagano ruku u znak pozdrava.
>>Oprosti još jednom.<<prošaptala sam.
>>Pričekaj,odvest ću te kući.<< rekao je mladić.
>>Dostavljač nam je pun posla pa dozvoli meni<< nastavio je s osmijehom.
>>Ne,stvarno ne treba.Živim blizu,a i neugodno mi je tražiti to od vas.<< rekla sam izgubljeno te izašla na stražnja vrata.
Nasmijao mi se na izlasku sa svojim toplim i nježnim osmijehom.
Znam da sam bila bezobrazna ali stvarno nisam htijela u auto sa strancem. I bilo mi je žao tražiti nešto od njega. Brzo sam bila nazad kući. Jake se zaletio prema meni i odnio pizze iz ruku.
>>Gdje si do sada,skapavam.<< rekao je i počeo jesti.