Imam 15. godina i dolazim iz Srbije. Trenutno živim u BiH, odnosno u Republici Srpskoj. Ali i nakon 6 godina života ovdje ne mogu ovu državu nazvati svojom. I to nije zbog nacionalizma jednostavno imam osjećaj da ne pripadam ovdje. Ovako bi bilo i da živim u Americi ili bilo kojoj drugoj državi na svijetu. To i planiram ali Srbija će uvijek biti jedina država u mom srcu. I prokleto mi nedostaje život tamo. Svaki kilometar od njih 600, koliko me dijeli od Novog Sada me boli kao sami đavo. I evo suze već kreću.
Naime, ja nemam oca. Imam majku i očuha. I većina moje prave rodbine (sa mamine strane) je u Srbiji. I to je vjerovatno najveći razlog zašto tu državu volim više od sebe. Ostali su po Njemačkoj, Engleskoj, Americi, Australiji... Sve te države sam posjetila i sve su predivne ali se niti jedna ne može porediti sa mojom Srbijom. I ni u jednoj svjetskoj metropoli se ne osjećam toliko ugodno koliko u Beogradu, Novom Sadu, Nišu ili bilo kom drugom srpskom gradu. I boli me činjenica da ni kad odrastem tamo neću moći živjeti jer na ovom jebenom Balkanu nema uslova za dobar život.
Ali, danas sam čitala neke strane članke gdje se Srbija navodi kao jedna od najomraženijih država na svijetu. Komentari su bili užasni i preplakala sam čitav dan.
Zašto nas mrze? Ne znaju ništa o nama, o našoj patnji, o našoj borbi. Sude nam Amerikanci i Englezi koji ne vide dalje od svog nosa. Neki dan kad je bilo obilježavanje godišnjice bombardovanja Hirošime i Nagasakija i povodom toka nasumično su pitali Amerikance šta misle o tome. I pogodite šta? 80% upitanih nisu imali pojma o Hirošimi i Nagasakiju! Sramota!
I onda oni nešto pričaju o Srbima.
Među komentarima se navodi da smo:
1. Genocidan narod
Zaista?
ZAISTA?
Z A I S T A???
Iza zločina u Srebrebici stojimo. Izvinili smo se zbog njih i nikada ih nećemo poreći. Sramota je to što se tamo desilo.
Ove godine se govorilo o Rezoluciji koja nije prihvaćena zahvaljujući Rusiji. Zašto zahvaljujući? Zato što bih se radije ubila nego gledala kako se na moj narod stavlja etiketa genocida nakon svega što smo proživjeli.
500 godina pod Turcima (koje smo sami protjerali bez ičije pomoći), zatim Austrougari, Nijemci (neće Srbi u fašiste pa nas makar sravnili sa zemljom, a to su Beogradu uradili), poslednji rat i bespotrebno NATO bombardovanje. Znate li da od tog bombardovanja (1999.) svake godine u Srbiji umre preko 17000 ljudi zbog posljedica bacanja bombi sa osiromašenim uranijem (što je protiv ljudskih prava). To su dvije Srebrenice svake godine! DVIJE! I jesu li Amerikanci i uopšteno NATO platili za to? Ma naravno da ne, to je usputna šteta. Ko jebe ljudskost kad su Srbi u pitanju. Pa čovječe krenuli su sa 500 miliona vojnika na Srbiju koja danas ima samo 10 miliona stanovnika. Čemu sve to.
I nešto najbitnije i najbolnije: Jadovno, Jasenovac i ostali ustaški logori.
Od Jasenovca je prošlo oko 70 godina i još niko nije platio. Znate li koliko je ljudi tamo na najgnusnije načine umrlo? 900 hiljada, a od toga 500 hiljada Srba. Tačan broj žrtava se nikada neće znati zbog masovnog spaljivanja tijela, ali on sigurno broji puno više od ovih sigurnih 900 hiljada. To je genocid dragi moji. A mi ni dan danas nismo ni izvinjenje dobili.
I da, Rezolzciju je pisala Velika Britanija. Zemlja koja je najveći i najgori kolonizator svih vremena. Na svijetu je oko 30 država koje Britanija nije vojno napala. Hmmm....
Zatim...
2. Nacionalisti i rasisti
Oke. Ovo je najveća glupost ikada.
Naravno da ih ima u Srbiji, ali ih ima svugdje zar ne?
Ali garantujem vam da ćete bez obzira na to bili vi Hrvati, Bošnjaci, Makedonci, Amerikanci ili bilo ko drugi u Srbiji biti tretirani onako kako i sami Srbi.
Ima svakakvih budala na internetu ali mi nismo nacionalisti bez obzira na sva dešavanja u prošlosti.
Rasisti?
Ne. Definitivno ne.
A što je najsmješnije ovo je rekao Amerikanac.
Jeste li vi ono narod koji mrzi crnce? Koji na ubistva crnaca zatvara oči? Koji je nad Indijancima počinio najveći genocid na svijetu? Jeste. So shut the fuck up.
3. Oteli smo Kosovo od Albanije
Samo jedno pitanje. Kako je Kosovo bilo albansko kada je Albanija nastala oko 1912.(ne znam tačno ali tu je negdje), a Kosovo je tad već uveliko bilo sastavni dio Srbije? Hajmo malo knjige istorije u ruke i prouči o Kosovskom boju pa se javi.
Bilo je tu još stvari ali mislim da je ovo dovoljno.
Rat je prljava igra. Ali za tu igru su potrebne najmanje dvije strane.
Postoje osobe sa naše strane koje su radile užasne stvari, ali ne možete biti licemjeri i reći da takve osobe ne postoje na hrvatskoj ili bošnjačkoj strani.
I da, boli to što slavite Oluju. Ja shvatam da ste oslobodili svoje i trebali ste. To je bilo doba kada se osvajalo i oslobađalo. Kao što sam rekla, to je sastavni dio rata. Ali, da li su zato morali platiti nedužni civili? Oko 10.000 Srba je ili nestalo ili ubijeno, a preko 200.000 protjerano. Razmislite zašto ni Amerikanci ni Englezi, Francuzi ili Nijemci vam nisu došli na tu
Paradu uprkos vašem pozivu?
Sve što bih voljela da ljudi shvate da mi nismo najodvratniji narod na planeti. Takve predrasude bole i više nego što možete misliti.
Danas je tri godine od kada je Robert Prosinečki prestao trenirati Crvenu Zvezdu. Da, Hrvat je trenirao najuspješniji srpski klub (fuck off Grobari). I otišao je sa suzama u očima i riječima: "Jebiga, nisam više trener Crvene Zvezde." Ali, to je sport. Tu nema nacionalizma i mržnje.
I zato:
Otišao si Roberte, ostala je nevera
Uvek će te voleti Delije sa severa ♡
Poslušajte pjesmu We are here od Alicie Keys i počnite širiti ljubav, a ne mržnju.
Na kraju krajeva svi smo mi ljudi.
With love, ponosna Srpkinja. ♡
