To je to, opet strah od noci. Da se preciznije izrazim, od tebe, koji se iz andjela pretvoris u vraga. Ovo pisem jer je trenutno samo knjiga neko ko me moze saslusati i nista ne reci.
Upoznala sam ga na odvikavanju, inace sam konzumirala razne tabletice, a na to me je navelo lose prozivljeno djetinjstvo. Ja danas imam 27,on 31. Njegov problem je agresija. ni alkohol,ni droga vec samokontrola. Ne preferira njeznost i romantiku,mozda preko dana,ali rijetko,samo dok je neko tu. draze mu je cekati noc,obuci papuce i doci mi u krevet..Priznajem, bilo mi je cudno zasto je medju nama kad izgleda prokleto normalno,al nisam puno paznje pridavala tome,zato sto je bio jedini koju je obracao paznju na mene.
Druzili smo se cesce ,cinilo se da nam ide na bolje,ali cim smo razmjenili br telefona, i izasli nekoliko puta,vec je postalo sve jasno.,kao da nisam bila na rehabilitaciji, opet u tabletama trazim utjehu. Noc. Taj strah od noci. od njega. lezim i pokusavam zamisliti da sam na planini i slusam vjetar,gledam nebo,oblake sto saraju..ali onda, ne da se trznem, vec samo otvorim oci,bas kao u hororu, i cujem njegove korake,u onim papucama..jedna mu je skoro pukla, al klepeta za njim. koraci su sve blize.. Bojim se i molim da mu proradi savjest. zasto uvijek, zasto svaku noc, zasto nije covjek, zasto sam ga izabrala, milion pitanja. najradije bi da imam moc da u tom trenutku nestanem iz kreveta. Odjednom se papuce ne cuju,pomislim,h
vala Bogu,otisao je,a on je tu,dise mi za vratom, grli me jako oko struka,odmotavam se,pokusavam ustati ali mi ne da to zlo u njemu. zatim me stavlja na ledja i pocinje daviti. Ne smijem da vrisnem, pokusala sam ali kao da mi nestaje glasa. Dobro. jos ovu noc i sutra cu otici od njega.
Prosla je i ta,kao i jos neprebrojanih noci prije sinosnje. budim se, njega nema, ustajem isprepadana i gledam tijelo. mahinalno se brisem,i potrebna mi je tableta. na ruci sam uocila otisak prsta. sta je sinoc bilo? zar me je tako jako pritisnuo? Sisla sam i srecemo se na stepenicama, a on nosi tacnu,i na tacni dorucak. to je taj poremecaj. andjeo pa djavo.
Na tanjiru sam vidjela tablete, o da, bas je znao sta mi treba,uzela sam dvi i strpala u usta. Pokusala sam ostati pribrana sama sebi govoreci da cu danas otici od njega...ali opet isto, odvalim se tabletama i sjedimo zajedno. Mozda bi i otisla da sam imala gdje. djetinjstvo mi se raspalo, skole ni drustva nemam,samo ulica. i u ulici par osoba od kojih uzimam robu. Ako ga prijavim zbog strasnih noci, mozda bi ga i zatvorili a meni slijedi nazad u bolnicu na odvikavanje. Moramo se promijeniti, govorila sam u sebi i nastavljala gutati tablete. Dan nesto drugaciji od ostalih. umjesto izlezavanja izasli smo . On ide ispred, ja iza i sutam limenku..nervoz
na i ljuta
.nemam zaliha.. hocu da pobjegnem od njega..hocu da budem s njim kao na pocetku.. hocu tabletu da se smirim.. Idem ulicom i pricam tiho,al opet ne u sebi. negdje iza tunela ima put koji vodi na neko napusteno imanje..opet on ispred,ja iza i pratim ga.. Dosli smo i cini se kao da ceka nekog.. Ja nervozna zbog tableta pocela sam da se derem na njega, sto tad nije bio vrag, koliko sam nervozna toliko sam jaka..A on je poceo da me smiruje i da govori kako cemo zaraditi puno para i imat cu puno tableta..Spustene glave sam podigla pogled i cujem zvukove guma,pijeska i nisam sigurna,kao da je pas zalajao..U tom dodjose 3 auta i izadje iz jednog neki krupniji covjek, sa sesirom i pun tetovaza, gledam svog dragog kako daje neke papire presavijene, a ovaj krupni mu stavlja pare u dzep. Nisam pitala o cemu se radi, mislila sam na svoje zalihe. Negdje izmedju 1 i 2 sata,rekao je da cemo opet ujutru ici na razgovor,gdje smo se i upoznali,pa da ostanem "trijezna i svoja". Zato mi je bilo puno gore. Sto su vise sati prolazili vise sam se bojala noci .
ovo je bio prvi pokusaj da sam trazila da ostanem vani,dok ne zaspi. Mislila sam da ce upaliti,ali tad,nakon 4 mjeseca ,prvi put sam mu pogledala u oci po mraku..promijenile su se. Jedan dio crven, drugi crn,to nikada nisam vidjela.Stisnuo me je u predjelu lakta i povukao u sobu. O ne,tu opet moj horor pocinje. veceras puno teze. nisam uzela tabletu,ujutru cu se svega sjecati.
Budim se u 6 ujutru, i on lezi pored mene, otkopcanih hlaca,sivoj potkosulji i razbacanih ruku, gledam ga i mastam o svom princu,koji se nazalost nikad nece pojaviti. Prvi put sam znala sta zelim,otisla sam onakva kakva sam ustala iz kreveta u bolnicu,na razgovor. sat vremena nakon mene i on je stigao. pritiskao me uza zid i prijetio mi,kao svjedok sam nekih papira,i ne moze me pustiti. tek poslije sam shvatila da je rijec o onim papirima koje je jucer dao onom tipu sa sesirom. Sve,pa i to,prihvatila sam pognute glave i cekala svoj red da me prozovu. gledam u pod pa u njega, a on mi prstima pokazuje da sam gotova ako kazem bilo sta. u jos vecem strahu ,cak sam se i dvoumila,dal da udjem kad su me prozvalu..ali neki inat proradi. na pitanje muskarca koji je sjedio na spram mene i zapisivao sve sto kazem i uradim, "dugo te nije bilo. najgora stvar koja ti se desila dok nam nisi dosla, opisi mi je?!" Lomila sam prste,i srce mi je ubrzano kucalo,disala sam tako glasno i grubo...prisjecajuce se sinocnjih ociju,stavljanja ruke preko usta da ne vristim, guranja metala i davljenja.. stisla sam zube i odgovorila nesto trece. Odmah pri izlasku , poceo je ocima da koluta,kao da me pita da li sam ista rekla..i krenula sam prema njemz. isli smo kroz hodnik pa kroz 2 vrata i usli u prostoriju na kojoj pise crnim slovima "ne ulazi" s dva prsta,drzeci me ispod vilice,podizao me je i lizao po vratu,ispitivajuci detalje,a kad sam sve u njegovu korist rekla,pustio me i poceo preturati po ladicama. tad sam "trijezna i sva svoja" shvatila da glumi odvikavanje, da je monstrum koji je prosvercan u bolnicu i prodaje vazne papire ostalih pacijenata.
K'o zaledjena ,stojala sam i oci su mi se odjednom otvorile. kao da do tada nisam gledala. i nisam, bila mi je bitna samo doza i da se opustim. pred svacim sam oci zatvarala. i dzaba sve sto sam shvatila tog momenta, kad bi mogao da me ubije. Nema svjedoka,nemam porodicu,necu trebati nikome,niko ni ne zna da postojim,zato sam odlucila razotkriti istinu. Uzela sam orbit bombone i drzala ih u vodi,da izgube ljutocu koju imaju,a zatim ih prebacila u kutiju gdje drzim svoje tabletice ,da bi izgledalo sve po starom. I dosli smo kuci. Toliko sam puta bila predozirana dami nije bilo tesko glumiti. Uzela sam dva orbita i stavila u usta,zatim odglumila da sam opustena i sjela mu u krilo..dirajuci ga po vratu i usima,opipavala sam situaciju dokumenata. Da zna da nisam uzela tabletice i da glumim,sastavio bi me sa zemljom. Nije nista rekao,ali je obecao da ce ubrzo sve biti gotovo. Ostala sam "suha" i vec nervozna,znojim se i pricam u sebi, tijelu treba tabletica.. Nisam izdrzala,morala sam uzeti 4 poslije kojih sam odmah zaspala. Prespavala sam polovicu dana, da bih se opet probudila izmedju 22:30h i cula njegove korake u papucama, kako se penje uz stepenice. Taj strah...srce mi kuca ali kao da ne kuca. Tijelo zaledjeno,ne smijem se okrenuti da ga pogledam, bacila sam se na pod i otisla ispod kreveta. Usao je i gledala sam mu noge,.. Hodao je po sobi kao robot, a u glavi su mi papuce odzvanjale,toliko jako da sam vrisnula. U drugom momentu osjetim kako me vuce za noge, i podize na krevet. Baca me i tu se nastavlja moj 4.mjesecni horor. jedini razlog zbog kojeg cu i dalje trpiti ovo je, planiram ga razotkriti. Noc je toliko strasna,da ne mogu pisati o tome,i tebe bi zabolila, pisem dnevniku. Otimam se a on me gusi, bali mi po vratu i gleda rukama tijelo, ocima dira,to pece,to boli, ta boja njegovih ociju.. Neka,samo jos malo..Doci ce moj princ.
