"Samo budi svoja." Davala sam savijete sama sebi pred ogledalom.
Znate, već dugo se zanimam za jednog preslatkog dečka iz škole. Plave oči, osmijeh, plava kosa, sve je savršeno.
Ali, postoje tri problema, ja sam previše ružna za njega i to mi je i sam rekao. Drugo, on ima curu, a treće je da me više uopće ne primjećuje. Šteta.
Inače, ja sam Kim Betlles iz Californije. Punoljetna sam, jej. Možda se začudite na ovo sad, ali ja živim sama. Ja nemam ni oca ni majku, mislim, imama ali ne znam tko su ti ljudi. Ustvari ni ne zamima me jer su očito previše glupi da prave dijete i onda ga ostave.
Imam najbolju frendicu Bethany i s njom sam svaki, ali svaki dan. Moći ćete zaključiti to ako nastavite čitati dis šit.
*
"Jebemu mater i alarm" Govorim dok rukom lupam po noćnom ormariću da se ugasi. Za sve je kriva škola.
Ustala sam i obavila higijenu te krenula u školu. Znate ono kad hodate ujutro i cijelo vrijeme imate osjećaj da su vam podočnjaci do poda? Ako ne znate, jutarnji ste tip!
Došla sam ispred škole i krenula prema zidiću u parku pokraj te velike glupe debilske zgrade, koju zovu škola. Tamo je bila sva ekipica.
"Yo!" Viknula sam i sjela pokraj Bethany na zid.
"Hey girl. Wazzap?" Frend Theo se oglasio sa kraja zida dok je ispijao zadnje gutljalje Monstera. Energetsko piće, za one koji ne znaju.
Prošlo je svega desetak minuta otkako smo na zidiću, ispred nas se nalazi parkiralište jer nas pola dolazi autom, a tamo se stvorio crni lamborghini aventador. Moja usta su poprimila oblik 'O' dok sam se čudila i divila autu, a bome i dečku koji je izašao iz njega.
Visok, smeđa kosa, swaggy style, savršeno lice...mislim da nisam nikad vidjela niša ljepše. Jebeš Daniela sad, ima curu i ne primjećuje me, ovaj momak bi mogao.
Ušli smo u školu. Ispred mene i Bethany je hodao onaj dečko što je maloprije došao lamborghinijem. Ima dobro dupe, uf. Okej, šta mi je?
Dok smo Beth i ja hodale iza njega, sve one fufice su slinile za njm, ali, on nije obraćao previše pažnju. Opa, ovo je jedan jedini u ovoj školi koji ne slini za njima, osim ako je profesor.
"Znaš možda gdje je kemija?" Odjednom se okrenuo prema meni, a ja sam se odlično ultramega brzo istopila kad su se naše oči susrele. Tako je zgodan ljudi moji.
"Da. Upravo idem tamo." Lagano sam se nasmiješila i pokušavala izgledati normalno. Uvijek, ali uvijek nešto sjebem i ta osoba odustane od mene.
"Znači li to da sad idemo zajedno u razred ili?" Uzvratio mi je osmijeh, a ja sam savršeno jasno mogla vidjeti njegov predivan, bijeli i blistavi osmijeh. Bože, zašto ja nemam ovakvog dečka?
"Pa koji si razred?" Upitala sam zbunjeno.
"4.f" Rekao je dok su meni oči skoro ispale koliko sam se zabuljila u njega.
"Idemo zajedno u razred." Nasmijala sam se i pogledala prema Beth koja se samo smješkala. What?
Popeli smo se uz stepenice i napokon došli do učionice kemije. Ušli smo unutra i tamo se i razdvojili, barem sam ja mislila da jesmo, ali, ipak ne.
Smeđokosi je došao do mene na kraj učionice. Well, u zadnjoj sam klupi.
"Slobodno?" Nasmijo se i pokazao na praznu stolicu pokraj mene.
"Umm..da. Valjda." Bila sam skroz zbunjena. Opet izgledam kao debil, pokušavam biti normalna.
"Hvala" Nasmijao se i izvadio mobitel iz torbe. Hohoo..moj čovjek!
"Budeš pod satom na mobitelu?" Pitala sam dok je on podigao pogled prema meni.
"Ima neki problem s tim?" Odgovorio je malo grublje. Znala sam da ću nešto zasrat, jebote.
"Ne, oprosti." Spustila sam glavu i bacila pogled na njega.
Tipkao je po mobitelu i smiješkao se. Ja sam znatiželjna, inače, pa sam se jednostavno morala neprimjetno približiti i pročitati poruke.
Uspjela sam. Čitala sam poruke i bilo je strašno! Mislim, zgodan je, kako i neće.
