OTROV

Poglavlje Prvo

"Medison", učinilo mi se kao da čujem mamin glas."Medison", ponovo mi se učinjelo.Mora da sanjam. "MEDISON", da, sad shvatam da ga zaista čujem. 

"Molim", viknula sam glasno dok sam trljala polu skopljene oči.  

"Ustaj ako misliš da prvog dana u srednjoj školi dođeš na vrijeme!" 

"Ali mama još je rano.Škola počinje tek u dva sata.Što me budiš sad?"

"Ne blebeći puno nego pogledaj na sat." 

Polako, kao hendikepirana šezdesetogodišnja bolesna baba sam ustala i stavila noge na pod.Uzela sam telefon sa police kraj kreveta i imala sam šta da vidim.Na telefonu,na kojem smo,usput, na pozadini Kejt,Lari i ja je velikim brojevima pisalo 13:41. "Mora da me neko zajebava", pomislila sam u sebi I potrčala sva rasčupana u kuhinju gdje je mama nešto spremala."Mama, imam tačno devetnaest minuta do početka škole.Zašto me nisi ranije probudila?"

"Da ne spavaš kao drogirani konj možda bih i uspijela nekako da te probudim u pola jedan.Ali ne, ti spavaš kao mrtva." 

Ono "nekako" je morala posebno da naglasi visokim tonom."Ti si me budila u pola jedan?Zašto si me budila sat i po prije početka škole?Pa ona je na deset minuta odavde."

"Zato jer su te Kejt i Lari čekali da ideš sa njima pošto ste svo troje upali u isto odjeljenje.A i plus sam znala da to neće biti prvi put da pokušavam da te probudim.Gdje si bila sinoć do jedan i po?"

"Kod Dženi na zabavu, no to sad nije bitno.Dok mi ovdje blebećemo,meni je ostalo još tačno sedamnaest minuta do početka nastave."

"Već mi se priviđa tvoje ocjena iz matematike.Ah šta da radim s'tobom.Tačno bih se ubila da moraš da ideš u školu u prvu smjenu.Torba sa knjigama ti je na stolu u dnevnom boravku, pare su ti kod televizora a doručak što sam tebi spremila ću pojesti ja, jer ti očito nemaš kad da ga strpaš u taj tvoj stomačić.Ne bi me čudilo da imaš i neku bebu u njemu."

"Jao mama, baš si nešto duhovita jutros", viknula sam dok sam brzinski ušla u kupatilo

"Jao hvala ti", čula sam mamu kroz vrata kako postavlja tanjir.

"Gdje je tata?", razdrala sam se iz kupatila ali ni približno onim tonom sa kojim me je ona budila.

"Džek je otišao do komšije da mu pomogne da postavi nešto u sobu."

Za mog malog brata Nika nisam ni trebala da pitam.Taj mali štreber sigurno već prvog dana ređa petice u školi.Zar nije naučno dokazano da su prva djeca pametnija od sljedećih.Ili je to možda bio san koji sam sanjala kad me je mama probudila.Brzo sam završila "posao" u kupatilu,da sad ne objašnjavam sve u detalje.Za prvi dan SREDNJE škole sam odlučila da se obučem sasvim normalno.Farmerke,karirana košulja crvena, i naravno, moje omiljene crvene starke.Smeđu dugu kosu sam vezala u rep bjelom mašnom na crvene tufnice.Brzinom svijetlosti sam bacila torbu na ramena i poljubila mamu.

"Hej crvena, ne zaboravi pare."

"Ne brini uzela sam ih.Sigurno ih neću ostaviti tebi."

"Haha", sarkastočno se nasmijala,"i ti si baš duhovita jutros."

"Znam, povukla na mamu.Ćao"

"Ćao i pamet u glavu", doviknula mi je sa terase dok sam trčala koliko su me noge nosile.Pa srednja školo,evo me.