Negativac ( uređuje se )

10.DIO

Jutro

Probudila sam se s groznom glavoboljom.podsjecala sam se onoga od jucer.
Zašto ja nemogu biti sretna ? Gledam druge kao su sretni samo ja nisam.cak je i Lucija sretna.vjerovatno ni nikad neću.sve se manje nadam u to.
Misli koje me vezu uz neymara motaju  mi se po glavi.jadno djete,jadan pas svi su oni žrtve mene.mene i mojih propalih osjećaja i nadanja.
Hmm kucanje.otvaraju se vrata.usla je Lucija.

"Umm sorry sto te prekidam u....u...nečemu,ali sad je 15 do 8 nebi trebala biti u školi."pogledala sam Luciju vidno iznenadeno.

"Da tako je.skola.znala sam da nekamo moram,al se nisam mogla sjetiti kamo točno moram.hvala ti luci."uputila sam joj jedan smješak.

Izašla je iz sobe.tad sam shvatila da ako odem u školu vidjet ću neymara,a to stvarno nezelim.kroz glavu mi prođe njegova slika.te zeleno-smeđe oci u kojima se svaki pun iznova izgubim,meka kosa savršeno izgelirama...da,ali to vise nikad nece biti moje.ma koga ja lažem to nikad nije ni bilo moje.

Da kako odoh ja u školu.

Obukla sam crne hlače,krem majcu,crni sako i krem gležnjece.trazila sam neku torbu koja bi se uklopila,no pronašla sam torbu boje breskve.nebitno.strpala sam knjige u torbu i krenula prema izlazu.

"Idem!"viknula sam pred ulaznim vratima.
"Čekaj"čula sam kako neko silazi niz stepenice.
"Čuvaj se"rekao je bale
"Hoću"zagrlila sam ga i izašla van

Sjela sam u svoj Audi crne boje i krenula prema školi.

Pred školom nije bilo nikog.izasla sam iz auta te ušla.u razredu buka,galama.neymar se svađao sa alenom.sjela sam na svoje mjesto.cisti me nije briga.neka se potuku.ma koga ja varam,briga me,volim ih.ustala sam sa strahom i krenula prema njima.

"Dosta!!!!neymar pusti ga odmah!"zaderala sam se iz štetnih žila.
"Makni se!"zaderao se neymar

Stala sam između njih.

"Neću!sta ćeš i mene osamarit kao i alene.a hajde samo naprijed!"povikala sam.

Osjetila sam bol na mom licu.ubrzo sam se našla na podu.

"Pa kako možeš?!"čula sam Alena kako se dere
"Pusti ga,on nije zaslužio da mu neko uputi ni jednu riječ vise"promrmljala sam.

Vidjela sam neymara kako mi se približava.okrenula sam glavu na drugu stranu.

"Nemaš poima koliko si glupa!"vikao je
"Gle ko mi to govori...umišljeni nogometaš koji samo misli na sebe."ustala sam i izdera se na njega
"Da,barem priznam.mislim samo na sebe imas ti probleme s tim?!"krenuo je na mene nasilnički
"Makni se od mene !"vikala sam gurajući ga natrag.
"Kad ćeš shvatiti da me moras pustiti na miru!"
"Kad ćeš ti shvatiti da ja nisam ničije vlasnistvo.pa nisam ni tvoje i nemozem mi naređivati.jel ti to jasno!"
"Pff...jesi sigurna"

Neznam šta mu ovo znaci.

"Znas šta si ti?ti si jedna obična glupačica koja nasjeda na svakakve price."te rijeci koje mi je uputio slomile su moje srce
"A ti si jedan najobičniji mamlaz koje nezna koliko je jedan plus jedan."primjetila sam da skuplja šaku.
"Hajde udari me.to je jedino sto znas.zato ćeš i završiti u zatvoru,a ja dragi moj neću biti tu da te podržavam i da ti kažem sve je ok."
"Ti?nisi mi ni nikad bila potrebna.sta si misliš da sam te volio?!da molim te.ja ne volim nikog,a kamo li tebe."povikao je.

Nisam mogla izdržati udarila sam ga.znam grozna sam,ali bilo je jače od mene.u njegovi, ocima vidjela sam bijes.veliki bijes.oci su mu bile krvave.doslovno krvave.nadala sam se da ce me udariti.nije.sakom je udario u klupu na kojoj je nastalo udubljenje.

"To da vise nikad nisi uradila jer"prekinula sam ga
"Jer sta neymara?nebojim te se.kako ne shvaćaš? Vidis li ti ovu ruku?ona je udarila obraz kojeg sam milovala.vidlis li ti ove oci pune suza?one su sijale sjajem zvijezda kad sam te voljela!vidis li ti moje lice?vidis li sta si mi uradio neymar?! Vidis li to?!"vikala sam
"Ja...ja...jesi ti normalna?!znas li ti da ja tebe nikad nisam volio.ne neznas"
"Neymar pisti ju na miru.ti su ju povrijedio kako ti to nije jasno.tvoj pretvaranje da si dobar i ljubazan to je samo bila maska.za koga?za nju!odmah sam te prokuzio samo si ju htio iskoristiti!"zaderao se Alen nasilnički
"Ja ne razgovaram sa curicama!"nasmijao se podrugljivo
"E pa ova curica je veći decko od tebe!"udario ga je.

"Mali ovo ćeš si zapamtiti!"povikao je neymar brisajuci krv sa usana.

Stajala sam nepomično.cekala sam  bum sa neymarove strane.no nije ga bilo.pokupio je stvari i otišao brzinom munje.
Bila sam uplakana,jako uplakana volim neymara.

"Gdje je učiteljica?"pita Alen
"Alen pa otkud da ja znam?imam dovoljno problema i bez nje!!povikala sam
"Dobro,dobro oprosti"
"Samo me pusti na miru!"ustala sam i krenula doma.

Zapravo nisam krenula doma, krenula sam na jedno mijesto.krenula sam na jezero.sjela sam na ljuljačku i osjetila vjetar u kosi.setala sam parkom,ugledala sam stari dvorac.krenula sam unutra.na porti me čekala starija žena.

"Dobar dan,trebala bi jednu ulaznicu"rekla sam pristojno
"Dobra dan i tebi,drago djete.izvoli.25 kn"dala mi je ulaznicu
"Izvolite"dala sam joj točno na broj.

Krenula sam prema prvoj prostoriji.bila je savršena.na zidu je bila slika cure i decka.misli su MI bježale na mene i neymara.
Počela sam plakati.sjela sam u jedan kut prostorije.plakala sam užasno,grozno.jecala sam.zamnom je dobjezala ona gospođa sa porte.

"Mila jesi dobro?"upitala me jako zabrinuto
"Jesam.hvala vam"