Quote of the day:
"Fall in love to find the beauty of life."
Shvatila sam koliko je bilo glupo od mene što prije nisam skinula ovaj blesavi povez s očiju koji me cijelo vrijeme osljepljivao i na neki način kočio da izrazim svoje iskrene emocije,onako kako se zaista osjećam kada se probudim i kada tonem u duboki san,misli koje su mi često bježale k njemu,a opet bilo je nemoguće i zaustaviti poluosmijeh koji se pojavljivao na mom licu,u zadnje vrijeme previše.
Kako se sad osjećam?
Neopisivo.
Danas nakon što smo se razišli,samo što sam izašla iz njegovog auta,počeo je pljusak. Masa ljudi krenula je trčati sudarajući se jedni od druge,ne bi li našli neko sklonište. A ja,poput najveće budale,sa smješkom od uha do uha,počinjem osječati kako mi se kaput natapa i ne,nije mi smetalo ni namanje. Niti sam razmišljala o tome da ću "zaradit" upalu mjehura sljedeći dan,a pak ni o tom da sam možda ipak trebala ponijeti prokleti kišobran. Eto koliko zaljubljenost može izokrenuti našu percepciju. Eh,a nekada sam prezirala kišu i psovala u sebi ne bi li prestala padati.
Priznajem! Zaljubila sam se u osobu s najljepšim zelenim očima,a nadam se da se neću izgubiti u njima..(A što ako već jesam?)
