More Then Life

Friends

"I De, pričaj mi nešto o sebi." Perrie se lagano okrenula prema meni i brzo vratila pogled na cestu. "Da,da reci nam!" El je iskočila sa zadnjeg sjedišta i vrisnula pljeskajući rukama. "Uhm,moji roditelji su poginuli. Prije tri godine. Od tada živim sama.Moj otac je bio odvjetnik,a mama redateljica. Ja sam vrijeme uglavnom provodila sama. Vježbala balet,i sve ostale vrste plesova,pjevanje,sviranje,volontiranje,pomaganje ljudima. To je bilo sve što sam radila. Od svoje desete godine. Sama sam naučila kuhati i 7 jezika. Imala sam jednog prijatelja za svo to vrijeme. I on me napustio prije godinu. Simpa mu je bila ljubomorna na mene i onda... Jbg. Upisala sam jedan od najvažnijih i najboljih koledža i napustila ga na drugoj godini. Jednostavno mi se to nije dalo. Jedan dan smo krenuli na planinarenje kod tatinog starog prijatelja. I na cesti je bila rupa,pa je tata rekao kako zna prečicu. Krenuli smo prečicom i guma je pukla. Pali smo sa litice. Nije bilo tako visoko,ali mama i tata nisu preživjeli. Staklo od stakla im se probolo kroz cijelo tijelo. Nije im bilo spasa. Od tada sam sama. Već tri godine. Kuća je bila prevelika za mene,pa sam je dala gradskom vijeću sa zahtjevom da se tu izgradi sirotište. Mama i tata su meni sve ostavili,ali ja taj novac čuvam po strani. Zaradila sam nešto svog novca i njega trošim. Pišem pjesme i prodajem ih. Slikam,pravim skice za kuće. Mnogo toga sam radila. Jednostavno sam znala mnogo toga. Imala sam dosta vremena da naučim. I sad sam se preselila ovdje. Tamo me sve bilo počelo gušiti. I to je to." "Wow" El je rekla. "Žao mi je zbog tvojih roditelja. Stvarno" Perrie je pomazila moju ruku. "Uredu je. Stvarno jest." tad smo se parkirale ispred trgovačkog centra. Ušli smo i natjerale su me da isprobam sve. Bukvalno... Ne vjerujem da sam se u životu tako ismijala... Pričale smo. O svemu. I sve je bilo dobro. Dok nismo pošli kući. Tad je El odlučila da nas ubije. O,moj Bože!! Ona vozi gore od ikoga na ovom svijetu. Doslovno. Ušli smo u kuću i ... Nigdje nije bilo nikoga. Odnijele smo vrećice sa odjećom u sobe. Otvaram vrata sobe i jedva čekam da dođem do previše velikog i najudobnijeg kreveta na svijetu. I ona sam stala... One bijele i prazne plahte zamjenile su one jarko crvene boje. Na jednom od jastuka je stojao mali bijeli papir. Uzela sam ga i otvorila.
"Nadam se da je sada bolje i da se osjećaš udobnije. Ja i dečki smo imali probu pa smo hitno morali otići. Oni su planirali neko veče vani... Nadam se da ćeš se odmoriti i biti spremna kad dođemo.
Niall "
Nasmijala sam se. Ovaj dečko je tako sladak. Poruku sam stavila na ormarić i obukla kratke sportske hlačice i legla u krevet. Zaspala sam. I opet me snovi muče. Opet me boli sve... Opet mi je san pokvario sve.