Sjedim sama na ovoj osamljenoj litici i hladnim pogledom gledam grad što ga guta tama i tuga. Kao mala voljela sam ga radi mnogo zabavnih parkova i zelenila. Ipak kako sam odrastala dijete u meni se izgubilo. Taj grad se polako pretvarao u zatvor iz kojeg nisam mogla izaći. Mogla sam, ali nisam imala snage. Društvo i moji "prijatelji" svojim ponašanjem stavili su me u okove.
Okove depresije i anksioznosti. Svi u tom gradu postali su mi potpuni stranci. Bacili su svoje maske na pod i pokazali svoje drugo lice. S vremenom oni su me zarazili. Bilo je to poput virusa. Postala sam kao i oni. Nisam imala pravo lice. Hranila sam svoju bezličnost tako što sam drugim ljudima upijala i ono malo sreće što je ostalo u njima. Uništavala sam ih unutra. Prodirala do srži i stavljala im okove depresije. Sve dok se jednog dana nisam probudila i shvatila koliko života sam uništila. Koliko sam ljudi psihički ubila.
I evo me tu vodim posljednju bitku s mojim mislima. Glavom uprtom u bezbroj zvijezda i pitam se : „Od milijun njih što sija, hoće li barem jedna biti moja?" Pa izgleda da nikada neću saznati.-promrmljam i vratim pogled na zemlju.Ne mogu.. Ne zaslužujem živjeti nakon svih ovih života koje sam uništila. Mjesto mi je da trunem ispod zemlje dok mi crvi nagrizaju tijelo. Ono što mi je do sada radilo društvo iznutra, sada će raditi crvi. Zar parazitima poput mene ima nade za spas? Udaljenost između ove litice i zemlje je velik, ali isto tako velik je i broj uništenih života. – um se po zadnji put zabavljao sa mnom.
Položila sam ruke na liticu lagano otiskivajući se od nje. Po zadnji put vjetar me je pomazio po licu raznoseći smrad truleža mrtvih ljudskih duša iz grada. Moje tijelo se polako naginjalo i u konačnici počelo padati.„Ovo je za dobrobit svih. Ovo je nešto što se moralo učiniti"- pomislila sam,zaklopila oči i blago se osmjehnula.Osjetila sam samo jedan tup udarac i našla sam se na zemlji onakva kakva trebam biti. Mrtva i hladna,bez imalo emocije u sebi. Moj zadnji dah pretvorio se u pticu. Ptica koja je letjela i bila oslobođena svih okova. Ptica kojoj su krila ponovno izrasla. Novorođena. Krvava suza što se slila niz obraz završila je moju priču.
