IMMORTAL

Poglavlje 6.

Prvo odrediste je naravno bila kuhinja, znate vec 4 dana bez jela, gladna sam kao vuk. Dala sam si malo vremena i razgledala okolo. Nemozete vjerovati kako jedna creepy kuca kao ova moze zapravo biti zanimljiva. Napokon stigla sam do te "blazene" kuhinje. Nije me bilo briga za svu onu krv i prljavstinu, cilj - meso, ali jedino sto sam nasla i to samo zbog gadnog smrada u nekoj vreci - bubrege. A glad je glad tak da je moglo proc.Taman krenem uzet griz, kad odjednom neko vikna EJ: sta radis!! tak sam se prepala da sam skoro ispustila bubreg i u isto vrijeme srusila stol  na koji sam bila naslonjena Z: Amm... sory nisam znala da je tvoje, bila sam gladna i... ma nema veze" on se bez rijeci okrene i iz frizidera kojeg iskreno nisam ni primjetila izvadi krasan komad mesa (ja sam glupa!!!!). Odmah sam pojurila na komad EJ:" Zaryna jel da?" Z:" Da ti?" EJ:" Eyeless Jack" malo popravi svoju creepy plavu masku, okrene se i ode, a ja ostanem bez rijeci sa svojim komadom mesa, vjerojatno zbog ovog lijepog pridjeva na e u njegovom imenu.

Smazala sam odrezak i krenula nazat u sobu sto sam tise mogla. Fuck!, prolazila sam pored dnevne sobe i svi su me vidjeli, a dugovala sam im predstavljanje koje MRZIMM!! Al ok B:"Ejj Zary, daj dodi!" ooo sad imam i nadimak bas krasno mislila sam dok sam sa kiselim smjeskom ulazila u sobu i sjedala na nekakvu rasklimanu stolicu, a oni se svi ko mala djeca istog trena okupili oko mene (mislim ok imam 28, vjerojatno sam starija od vecine njih al NISAM BABA!!) S:"jesi tibesmrtna?" iznenada ma pita mala Selly slatkim glasom, a svi pogotovo ja je zacudeno pogledamo Z:"Amm sory al nisam sigurna na sto mislis" B:"pa sta ti isi besmrtna?" ja jedva zadrzim smijeh Z:"Naravno da ne nitko nije!" S:" zapravo grijesis svi smo ovidje besmrtni, mi smo zlo i da nas nema, da nema cijelog ovog "Podzemnog svijeta" nebi bilo ravnoteze,svi su ovidje besmrtni ukljucujuci tebe jednog dana i takvi ce ostat zauvijek, jer svatko od njih ima neku zadacu na Zemlji, znas nismo mi samo hrpa ludaka" svi se nasmiju, a meni i dalje nis jano Z:"A kak cu znat da sam besmrtna?" S:"Ooo vjeruj mi, znat ces" svi na tren zasute kad Ben odjednom izvali  B:"kak tebe zovu?!" Z:"Ammm... Zarynaa?" odgovorim zbunjeno jer nisam uopce skuzila pitanje M:"mislio je imas kakav nadimak, znas kak te ljudi zovu, ono creepy ime" Z:"Oooo to pa inace me zovu Zary, a ovo drugo nemam..." svi me sa cudenjem pogledaju M:"kak ti je puno ime?" ja bez ikakvog razmisljanja i jer sam vec navikla na to  pitanje bubnem Z:"Zaryna Woodson"i napravim sranje, a svi naravno pogledaju u Jeffa B:"Jeff?!" nisam znala sto da kazem al je zato moja zlocestoca znala Z:"Sta je sad Jeff, htio si ovo reci im sad sretnu vijest!" svi jos vise ibece oci mislim znate na sta su prvo pomislili pod "sretna vijest" B:"JEFF?!" J:"ona..." svi su bili na vrhuncu J:"ona je moja starija sestra..." i svi se srozali dolje sa facama "i to je to?" osim Bena koji se ubijao od smijeha B:"ooo Jeff sad znam na kog si HAHAH!". Jeffu ocito nije bilo smijesno jer je isti tren ustao i odjurio, a ja za njim Z:" OOO MOJ BOZE sta je meni, Jeff! JEFF!! Ma daj!" Uspijela sam jurnuti u njegovu sobu prije neg li je zalupio vrata.

J:" STA SAD HOCES!!?" moja zloca se ponovo vratila Z:"STA SAD HOCU!! Pa ti si prvi poceo, zasto me jednostavno nisi ostavio, zaboravio, prebolio kao mamu, tatu i Liu, kao sto sam ja tebe!?" J:"nisam mogao, gle kako neshvacas mozda jesam poremeceni psihopat i uvijek sam bio cudno dijete, ali jedino se uz tebe ponasam normalno" malo sam se smirila i sve bi bilo ok da Jeff nije Jeff i da nije dodo J:"ali ipak si ti kriva, zbog tebe ne podnosim lazove, a ovo s mamom i tatom,iovako i onako bi ti to napravila kad tad, mrzili su te i ja sam te samo htio osvetit" cim je izgovorio zadnju rijec moj razum je prolupao, poceo je- jedan od mojih napadaja bijesa koje sam znala dobivati kad sam bila dijete, no sad a nije bilo tate koji bi me za siju odvukaou stari sijenik i tamo zakljucao na par ana dok se smirim. Bila sam slobodna, vikala sam "Ti si kriv, TI SI KRIVV!!", grebla pandama to zidu, rezala, bacala stvari, u nekoliko min. mi je cijeli moj zivot prosao kroz glavu.Jeff je samo stajao i gledao, a sto je drugo mogao uciniti, znao je dobro da tu nemoze nista.Neko vrijeme je to trajalo, ipocela sam se smirivati, u usima mi je pistalo, treslasam se i dahtala (inace ja se ne znojim, dahcem ko pas, sam za inf.:})pluca su mi gorjela.

Iznenada bez razmisljanja sam skocija i zagrlila ga, nije me bilo briga oce se odupirat ili ne samo sam osjetila potrebu za tim, taj osjecaj kada nekoga nema godinama i ponovo se vrati. Tako smo u tisini sobe sjedili kad cujem da nestomumlja pa ga pustim, a on duboko udahne (jer sam ga u zagrljaju skoro ugusila, ipak sam jaka)Z:"Zao mi je, za sve..."
J:"I meni..." Z:"Kompici?" J:"kompici." Svi su stajali na vratima sobe i vjerojatno vidjeli sve. Atmosfera se napokon smirila, dok Ben jer to nebi bio Ben nije blenuo B:"da to je Jeffova sestra, luda ko on" svi se nasmiju, a ja sam okrenem ocima sa smijeskom.

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Hejj bros! SORRRYYY sto ovako dugo nije bilo nastavka, jednostavno manjak vremena, LJENOST!, youtube itd., al evo sad je tu, usla sam napokon u pricu. Nadam se da vam se svida. Cao bros!:-)