Da sam barem ptica i
lovim zrak svojim krilima,
puštam ga da dalje prolazi
u vječnost iza mene.
Da barem mogu dotaknuti nebo,
onako kako to rade ptice,
nagonski bez puno umora,
hvatajući zadnje zrake Sunca.
Da barem mogu osjetiti nešto novo,
nešto što nije slabija verzija već
nečega što sam osjetio,
leteći nebom tražeći svoj smisao.
