Ljeto 2015.
Ukratko opisano: najbolje ljeto i uopšteno najbolji period mog kratkog života.
Provela sam ga sa tadašnje dvije najvažnije osobe u životu: Sa Marinom i Anjom.
Anja je postala dio mog života na samom početku srednje škole, mada nije bila mnogo upečatljiva. Pečat je ostavila kada je pomogla Marini i meni da izgladimo stvari u našoj prvoj svađi. Od tada, nas tri smo bile fantastična trojka.
To ljeto sam živjela u centru grada. Savršena lokacija, posebno na ljeto. To je bio 12-i stan u kojem sam živjela za svojih 16 skromnih godina. Živjela sam tu sa svojim ujakom i starijim bratom jer je moja mama bila u Njemačkoj, a tata u Srbiji. Moji roditelji su rastavljeni, ali i brat i ja smo mamina djeca. Tata se davno pokazao što se tiče roditeljskih vještina, u prevodu: nikako. Njega sam davno otpisala kao oca. Uglavnom, bilo mi je super. Imala sam svoju ekipu tog ljeta. Marina, Anja i ja. Zatim najnoviji dodaci grupi, Ogi i Ivan. Njih dvoje su bili najbolji prijatelji, stariji dvije godine. Upoznali smo ih na nekom partiju jedne večeri, odmah smo se zgotivili i nastavili druženje. Imala sam sunce, vrijeme i svoju ekipicu i naravno našu zgradu. U pitanju je nedovršena zgrada u mojoj staroj ulici na koju smo se uvijek penjali i tamo provodili vrijeme. Nikad se bolje nisam provodila. Kada bih mogla vratiti vrijeme, vratila bih to ljeto i nikad ne bi prošlo. Jer kada je prošlo, tada se moj život počeo raspadati. Ne toliko život koliko ja sama, emocionalno. Moj svijet je bio na koncima. Ja nisam više ja. Promjenila sam se. Želim da se vratim na staro, ali još uvijek ne mogu da pronađem ono što sam davno izgubila.
