On I Ja - Dva Svijeta Razlicita

Prolog

'Dragi dnevniče pomozi mi... Moj život propada ,a ja ne znam što da učinim. Za koji dan počinje i nova školska godina. Krećem u 4.gimnazije. Još samo ova godina u toj odurnoj ljigavoj školi u kojoj ne volim nikoga ,a da budem iskrena ne voli ni mene nitko. Moj život je preglup da bude stvaran. Sve što se u njemu dešava jest stres. Mrzim sve. Kako da se popravim i počnem vjerovati u nešto? U ljubav ,u život ,da sve može biti lijepo itd.
Nekad davno sam vjerovala u to ,ali nakon svega što se desilo nemam vjere ni u što ,a pogotovo ne u to da sve može biti lijepo i bajno. Kako dalje nakon svega? Kako se pomiriti s tim da sam ostala sama i vjerovati da će jednog dana sve biti bolje? Za godinu dana punim 18 godina i gdje onda? U domu sam još samo ovu godinu ,a onda ostajem i bez njega. Koliko god željela pobjeći iz njega...nemam kud. Moj život je okrutan i nema smisla. Da sam bar poginula i ja sa njima taj dan u nesreći ,da sam bar i ja izgorjela u toj prokletoj kući...DA BAR.
Prošlo je tri godine ,a i dalje se osjećam isto: žalosno ,usamljeno ,zaboravljeno ,a najgore od svega BEZVRIJEDNO. '

Zatvorim svoj crni dnevnik te ga odložim u ladicu svog malog radnog stola te je zaključam.

U sobi sam sa još dvije djevojke ,Marie i Kerolajn. Ne družimo se pretjerano ,zapravo nikako. Svaka ima svoj život i svoje probleme ,a i one nisu često u sobi ,jer stalno izlaze i zabavljaju se.

Al' zbog toga sam ja stalno u sobi.
Usamljena ,glupa ,grdna Isabella kojaa nikada ne izlazi iz svijih 'odaja'.
I koja je raspust provela: čitajući knjige ,gledanjem filmova i serija ,učenjem nekih gluposti ,... Sad bi netko rekao 'pa tvoj život je puno bolji od mog gdje radim po čitave dane.' Da možda,ali ja nisam takvaa osoba ,prije požara i dolaska ovdje u dom imala sam prelijep život pun radosti ,ljubavi... Sve do jednom.

Uživala sam u svakom danu i tome što mi donosi. Imala sam prijatelje i najbitnije...obitelj. Nisam se dosađivala doslovno NIKAD.

Al' jebiga, to je davna prošlost. To sam sve sahranila ong dana kad je izbio požar zajedno sa roditeljima i mlađom sestrom.

Suze mi krenu navirati na oči od same pomisli na to. Prošlo je tri godine ,al i dalje je sve friško urezano u mom sjećanju...

(Kako vam se čini? Znam tek je početak ,ali možete zaključiti neke stvari odmah s početka.
Ovo je samo uvod tkd. Ništa nije detaljno opisano ,sve će vam postati jasnije u idućim dijelovima kad krene škola i sve se promjni.
Prije sam pisala priču 'Posvojena' ,ne znam dal' je se ko sjeća, al' sam je prekinula i obrisala, ne skroz ,još je mogu ja vidjeti i ako ikada dobijem neku inspiraciju za nju ,nastavit ću je ,al trenutno nemam nikakve tkd. Možda je i zaboravim skroz ,ali potrudjet ću se da ova priča bude završena i da vam se svidi više od prošle.
Ostavite vote i kom. I molim vas recite kao vam se čini.) ❤