Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Kužim ja to.
Ne, ipak ne kužim.
Zatvorim knjigu i ostavim ju tamo na krevetu. Ne mogu shvatiti zašto se sve svodi na tužan kraj. Okej, možda se tada knjiga zvuči kvalitetnije i originalnije, ali što nije nada neka vrsta poante cijelog pisanja? Po meni je previše glupo pročitati knjigu od tristo stranica i onda skužiti da taj lik završi mrtav ili par nije zajedno!
Vani je polako počela padati noć. Uzmem dalekozor i kroz prozor potajice počnem špijunirati susjede. To je meni nešto poput hobi. Zanimljivi su životi drugih ljudi. Neki ne shvaćaju da turska sapunica ne treba biti prikazana na ekranu da bi bila intrigantna. Gospođa Evans, isto kao i svaku večer, zalijeva svoje cvijeće. Pojma nemam kako ih uspijeva održati na životu kada mojoj mami to nikada nije išlo za rukom.
Gospodin Quinn ponovo kasni kući. To mu je drugi puta ovaj tjedan. Nekako sumnjam da njegova supruga nije jedina žena u životu ovog biznismena. Smrdi meni to sve na prevaru. No, mene tu nitko ništa ne pita. Još sam jedna djevojka koju vole nazivati nevoljom.
Uzmem svoju ružičastu bilježnicu i sjednem za radni stol, pronađem kemijsku olovku te se bacam na zapisivanje informacija. Gledala sam ja kriminalističke serije i poprilično sam sigurna da znam što radim.
Čujem lupanje vratima. Izgleda kako se moj stariji vrat odlučio, napokon, vratiti sa svog treninga. Po zvuku koraka mogu zaključiti da nije sam. Ako je poveo društvo, mama će poludjeti.
Ja ću kao i uvijek duboko uzdahnuti, staviti slušalice u uši i ignorirati njihov rječnik.
-Autorova poruka-
Hej! Pa, ovo je moja prva priča na Wattpadu. Sretna sam što sam ju napokon objavila nakon dva tjedna planiranja. Željela bih čuti vaša mišljenja.
