"Živi, smij se, voli!"
**********************
- Tara, mami je pozlilo. - zadihano mi je govorio Marko, trčeći prema meni. - Hitna ju je odvezla, tata je odjurio za njima.
Ne, ne, ne opet... Ako joj se nešto desi, ja to neću preživjeti.
Tupo sam gledala u brata, ne odajući ni jednu emociju. Polako mi je prišao i snažno me zagrlio.
- Hajdemo unutra, Kristijan te sad treba. Samo diši i sve će biti u redu. Mama se malo uzrujala. Biti će ona dobro. - tješio me moj mlađi brat.
Sve ono što mi je bila Elena, sad mi je moj Marko. Nerazdvojni smo, dijelimo najveće tajne i mislim da ni dan danas ne bih nastavila sa životom, da on nije bio uz mene.
Željela sam biti jaka radi njega i radi Kristijana.- Ne želim te sada još više uznemiravati, ali moraš nešto vidjeti. - koračala sam uz njega prema ulazu kuće i dodala mu papirić.
Pogledao me s nerazumjevanjem, visoko podignutih obrva.
- To mi je bilo ispod brisača na autu. Bila sam na groblju. Netko je bio tamo i gledao me. Vidjela sam. Moraš mi vjerovati. - šaputala sam zabrzljivo.
- Ne znam tko bi to mogao biti. - pogledavao je čas u mene, čas u papirić.
Pogledala sam ga kao da nije normalan.
- Seko, onaj smrad je iza rešetaka i neće tako brzo van. Paničariš bez veze. - zašutio je na tren, pa opet pogledao u riječ ispisanu na malom žutom papiriću. - Netko očito ima vrlo loš smisao za humor.
*********************
- Dobro sam, malena moja, ne moraš pratiti svaki moj pokret. Malo su me emocije udarile i to ti je to. Ne bi me odmah pustili s hitne, da nije sve u redu. - gledala me mama nasmiješeno, ali ja nisam mogla ne primijetiti tu tugu, tu bol i umor u njenim očima.
- Brinem se. - tiho sam priznala.
- Vidiš da je dobro. Ne da se ona samo tako. Za pola sata, kad se svi raziđemo, već će ribati kupaonu.. i kuhinju... i presložiti ormare. - smijao se Marko.
- Ne dolazi u obzir. - pogledao je tata Marka, pa mamu. - Danas ćeš samo odmarati, sutra također. Prekosutra već možeš. - namignuo mi je, pa kažiprstom natrag nabio naočale s vrha nosa.
- Ostaješ spavati tu ili? - Marko se okrenuo prema meni.
- Ako me mama treba, ostajem.
- Ovo je tvoj dom. Ako želiš ostati, ja nemam ništa protiv, ali radi mene ne moraš. Uostalom, tata je tu. I Marko također.
- Ok, ok.. Idem ja onda. Ovo je bio predug dan. - ustala sam i poljubila mamu, pa tatu. - Leptiriću, idemo. Danas ja i ti zajedno spavamo. - podignula sam palčeve i smijala se.
Glumac mali. Čuje me, ali se pravi da ne. Igra se u kutu dnevnog uređenog samo za njega.
- A dobro, ako nitko ne želi sa mnom, ja idem. Bok svima. - krenula sam prema hodniku, kad je ciknuo i zatrčao se prema meni.
Uhvatio me za nogu i počeo se smijati. Srce mi se rastapalo od dragosti.
- 'Ajde, daj svima pusu, pa idemo. - gladila sam ga po kovrčavoj kosici.
Krenuo je prema mami, prislonio glavicu na njeno lice i počeo žmirkati.
Leptirov poljubac...
YOU ARE READING
Leptirov POLJUBAC #1 ✔️
Romance"I onda kad sam pomislila da sam se vratila među žive... Pojavio se on. Slomio me i rastavio na komadiće... Ono što tada nisam znala, je da on nikada nije bio potpun... Dok nije sreo mene!"