Posljednji pogrešni korak

UVOD

Noć je zadnji put u ovaj godini zamijenila dan. Malene i sjajne zvjezdice krase tamno Londonsko nebo. Dok pun mjesec obasjava put lutalicama ove hladne noći koje su se izgubile u tami ovoga grada. S druge strane, ostalim ljudima predstavlja problem ili samo izgovor za još jednu u nizu od neprospavanih noći. Ali večeras im ne treba izgovor jer svi dočekuju tu slavnu ponoć. Koja je večeras označavala novi početak, nove ljubavi, nove sreće, nove želje...Ili ipak ne. Svi su duboko u sebi znali da je to sve laž. I da će nakon ove noći zapravo ostati sve isto. Da se ništa neće riješiti bez našeg truda...

Sićušna djevojka se progurava među masom ljudi koji se večeras pokušavaju zabaviti. Umorna od posluživanja, uvrjeda i uostalom umorna od svega što joj život priređuje ulazi u toalet. Svojim krhkim rukama uzima žilet i spušta se niz zid. Spušta žilet na svoju malenu i blijedu ruku punu ožiljaka i povlači žilet. Bez ijedne emocije. Osim možda gađenja. Gađenja prema sebi i svome životu.
Mladić kratke smeđe kose, dignute u zrak,nervozno kreće prema zavidno zgodnoj plavuši. Stavlja ruku u svoj džep provjeravajući nalazili se kutijica sa skupocjenom ogrlicom i dalje u džepu. Uzdiše s olakšanjem i prolazi rukom kroz kosu. Smješka se djevojci koju smatra onom 'pravom' i polako je izvodi na balkon dok je u tijeku odbrojavanje do ponoći. Mladić polako spušta usne na njene. Ljudi oko njih veselo kliču, čestitaju si Novu Godinu i zadivljeno promatraju vatromet. Dok mladić razočarano promatra zgađeno lice djevojke nastalo njegovim poklonim. Ne znajući da je ona daleko od one 'prave', da ga ne zaslužuje i da ona 'prava' upravo sada treba njegov zagrljaj...