Da,slomili su me. Iskidali me na komadice i bacili bez imalo suosjecanja. Plakala sam svaku vecer,sjecanja su dolazila svaki dan,u svaki san. Glumila sam da sam jaka,da me nije briga za njih,smijala se usprkos njima kao da mi nije nista,ali nitko ne zna sta se događalo unutra,u srcu,u dusi. Bila je to velika,neizdrziva bol,ali malo po malo uspijela je zacijeliti. Sada,oni misle da me opet mogu unistiti,ali nikad vise,obecala sam sama sebi,nikad!!! Nece oni doci do svog cilja,da me uniste,ali zato mene vuku do moga,do ostvarenja mojih snova. I da,bas njima zahvaljujem za svu ovu snagu koju imam i nek znaju da nikada necu postati kao oni,nikada necu bili bezosjecajna,dvolicna osoba,nikada!!!
