My handsome enemy

Prolog.

„Ja ne mogu vjerovati." Promumljam ispod daha kada nedaleko od sebe ugledam dobro poznatog, visokog dečka sa kristalno zelenim očima. Oko sebe ima grupu dečkiju, koji su vjerojatno iste budale kao što je on čim se druže sa njim.

Velikim koracima i ljutitog lica napravim svoj put prema njemu probijajući se kroz hrpu polupijanih tinejdžera, dok iza sebe ostavljam zbunjenu Jessicu. Čvrsto ga uhvatim za podlakticu, udaljavajući ga od mjesta gdje je stajao pri čemu začujem hrpu onih glupavih zvukova od njegova društva na što ih samo pogledam poprijeko.

Maknem svoju ruku sa njegove, i pogledam gore prema njemu. „Što radiš ovdje, Mason?" Upitam ga kroz zube, jer je mala vjerojatnost - koja se ipak dogodila - da završimo na istom tulumu, u istom gradu i na istom kampusu.

"Bok i tebi, Olive." Kaže svojim jakim britanskim naglaskom, te mu se na licu pojavi onaj njegov glupavi osmijeh, koji se samo proširi kada moje lice ostane ljuto kakvo i je i prije bilo, možda sada malo gore. „Pa na tulumu sam, zar ne smijem biti?" Napokon odgovori na moje pitanje, križajući ruke preko svojih čvrstih prsa.

Zaklopim oči na sekundu, duboko udahnem te kada ih otvorim pogledom prođem po prostoriji - ugledajući još uvijek zbunjenu Jessicu, i njegovo glupo društvo kako gledaju prema nama. „Ne, Mason," podignem pogled prema njemu, „Što radiš tu, u Brooklynu?"

„Vjerojatno isto što i ti, Olive." Izraz lica mu se ne promjeni niti na milisekundu, dok tvrdim pogledom gleda dolje prema meni - i sada žalim što nisam obula štikle iako i tada ne bih bila kao on. „Studiram." Pogleda me onim svojim zelenim prodornim pogledom, kao da je popio svu pamet ovoga svijeta.

„Super," sarkastično kažem. „Sada te i ovdje moram trpjeti." Stavim ruke u stražnje džepove svojih crnih traperica. Pogled mi padne na crnu tintu koja malo izviruje iz njegove crne majice. On ima tetovažu? Možda više njih.

„Gledaj, Olive," jezikom obliže usnice mičući sa svojeg lica onaj glupi osmijeh. „Niti ja nisam sretan što te vidim tu, ali ne izigravam bijesnu kokoš koja ne može suzdržati bijes." Osmijeh se vrati na njegovu glupu facu kada ugleda moj izraz lica.

„Molim?!" Povisim glas, gledajući ga u šoku. „Jesi li ti mene upravo sada nazvao bijesnom kokoši?" Zadovoljno klimne glavom, ne pokušavajući sakriti da je zabavljen ovom situacijom.

Podignem ruku u trenutku bijesa, imajući žarku želju da ga ošamarim, no, u tome me spriječi njegova ruka na mojem zapešću. „Da se više nikada, ali nikada nisi usudila probati me udariti." Trnci su mi prošli tijelom od njegovog dubokog glasa, sa kojom se do sada nisam imam priliku susresti.

„Pusti mi ruku," kažem kroz zube, pokušavajući maknuti ruku iz njegove ali njegov stisak je prejak. „Mason." Ponovim, gledajući ga oštro u oči.

„Jesmo li se razumjeli, Olive?" Podigne obrve pojačavajući stisak na mojoj ruci ali koji je ipak preslab da bi sutra ostala modrica, pri čemu sam mu zahvalna - ipak ne želim hodati sa modricom na zapešću.

„Pusti mi ruku." Ponovnim svoju prošlu rečenicu, tvrdoglavo, ignorirajući njegovo pitanje.

„Hoću," klimne glavom, „Kada mi obećaš da me nećeš ni pokušati udariti." Uzdahnem duboko, jer shvaćam da me neće pustiti dok mu to ne obećam. Uh, neće mi kruna pasti sa glave ako kažem štogod.

„Dobro! Eto, neću, Mason. Samo mi pustu ruku." Zadovoljan osmijeh mu se pojavi na licu kada začuje moje riječi i momentalno pusti moje zapešće. Nakratko pogleda dolje prema njemu da se uvjeri da me kojim slučajem nije povrijedio, jer koliki god je on kreten - brine o slabijem spolu.

Vrati pogled na mene, „Vidiš da nije bilo teško." Preokrenem očima na njegovu rečenicu.

„Mason," prođem rukom kroz kosu, „Samo se drži što dalje od mene, u redu?" Upitam ga, križajući ruke preko prsiju. Želim da ovaj razgovor završi što prije.

„Vjeruj mi, biti će mi zadovoljstvo da se držim što dalje od tebe." Klimnem glavom, radeći korak u nazad no moj pogled ostane čvrsto prikovan na njegovim očima.

„I bolje."

Okrenem se, ostavljajući ga iza sebe. „Olive?" Dozove moje ime, na što se zaustavim i polako okrenem prema njemu. Stoji na istom mjestu, prekriženih ruku preko prsa i sa zločestim osmijehom u kutu usana. Podignem obrve dajući mu do znanja da počne pričati. „Voliš li masline?" Upita me sa samozadovoljnim osmijehom na svojem licu.

Prste stisnem čvrsto u šaku - tako da mi prsti polako počinju blijedjeti - sa svake strane svojeg tijela dok gledam prema njemu sa bijesnim izrazom lica. „Dosadan si više sa tom forom." Povisim glas na njega, „Zato, odjebi." Sa time se okrenem.

„Izgleda da nisam kada to tako utječe na tebe." Začujem njegov glas iza sebe, na što, bez gledanja u njega, pokažem srednji prst zbog čega čujem njegov duboki cerek.

_____

Ako ne želite ne trebate pročitati 1. i 2. sezone handsome serijala jer nisu toliko povezane sa ovom sezonom. No, ako ipak želite pročitati prve dvije sezone zovu se: My handsome neighbor i My handsome husband; možete ih naći na mojem profilu.

Hvala najljepša i uživajte.

All right reserved by asimaginator © 2016.