Bilo je to uvečer. Već se spuštao mrak. Čulo se tiho šuštanje lišća, zavijanje vukova u približnjoj šumi. Lorry je krenula leći u krevet i pokušavala zaspati, no nije uspijela. Bilo joj je hladno, pa je odlučila zatvoriti prozor sobe, ali odjedanput se nešto začulo u daljini: "Rekao sam ti da nikome to ne govoriš, sad možemo gadno stradati... Zbog tebe!" Sve tiše i tiše se čuju glasovi, no Lorry je bila vrlo znatiželjna trinaestogodišnja djevojčica, koja je voljela avanture i pustolovine, pa je odlučila pratiti taj tihi glas duboko u šumu. Ponijela je i lampu i počela pratiti blatnjave stope velikih stopala. Nakon par minuta, opet se začuo neki nepoznati glas: "Moramo se sakriti što dublje u šumu ili će nas netko pronaći..." Ona je stajala iza jednog velikog, debelog stabla u šumi i samo slušala dva nepoznata glasa koja se stalno svađaju. Malo poslije je zabrinuto pogledala uokolo, postoji li još nekakvo mjesto gdje je netko ne pronađe kako sluša dvoje nepoznatih ljudi kako se svađaju. Odjednom je ugledala još jedno stablo koje joj se činilo vrlo misterioznim, pa je sjela iza njega, okrenuta leđima drvetu. Najednom joj se činilo kako ju je netko taknuo iza leđa po ramenu ali to je samo bila mala sičušna gusjenica. Polako ju je pomakla s ramena, stavila na jedan veliki list i nastavila slušati: "Vidim jedno mjesto tamo..." Drugi glas kaže: "Evo ga! Pronašli smo veliko debelo drvo u kojem je velika rupa. Moramo se tu sakriti ili će nas netko brzo pronaći!" Odjednom je shvatila da je i iza nje jedna velika rupa. Išla je pogledati u nju i nekim čudom rupa je bila vrlo duboka. Pokušala je dublje zaviriti u nju, ali je na brzinu zakoračila i prelomila se grančica. Odjednom je nastao muk, a ona se molila da dvoje nepoznatih ljudi to ne čuju... No, nažalost, već je bilo prekasno, kada se okrenila, iza nje su stajala dvojica velikih, jakih muškaraca, prekriveni tetovažama po cijelom tijelu. Bili su obučeni u narančasta odijela, i lica su im bila jako mrgudna. Pitali su Lorry: "Tko si ti?" ,a drugi je upitao: "Što ti radiš ovdje, potpuno sama, u ovoj velikoj gustoj šumi?" Lorry je ostala izbezumljenja i u strahu. Oni su joj prišli i gurnuli je u veliku rupu u drvetu. Kada je pala, Lorry je ostala bez svijesti. Sljedeći dan kad se probudila, nije uopće znala gdje je, a onda se sjetila: "Ono dvojice luđaka me gurnulo u ovu duboku rupu! Blago meni! Sada ću ostati u ovoj rupi zauvijek!" Vikala je i vikala u pomoć, ali je nitko nije čuo. Odjednom, vidjela je vratašca na stijenki rupe. Nije joj ostalo izbora, a da ne prođe kroz njih.
A to je i napravila.
YOU ARE READING
Lorry i Putovanje u Paralelni Svijet
Science FictionBok! Ja sam Marita, volim pisati priče, romane, bajke i imam jako bujnu maštu, pa od ove knjige možete očekivati veliki preobrat sadašnjeg života Bila bih jako sretna kada bi ste pročitali moj roman jer je jako pustolovan i zabavan!
