Luka Kadiz

63 4 0
                                    

Teško je objasniti situacoju u kojoj se sada nalazim. Ispred mene se nalazi zalazeće, posle kišno, sunce. Na meni su kožna jakna, kožne pantolone i crna Iron Maden majica. Sjedim na hladnom, željeznom stubu lučnog skladišta u Španiji i čekam ono sto znam da će se desiti. I kao sto sam bila sigurna, počelo je. Dotrčava djevojka crne kose , mršavog stasa i plavih očiju. Njen vrisak odjekuje preko okeana i odbija se o zidove skladista luke Kadiz. Ušla je u skladište tražeći spas od monstruma koji je ganjaju. Krvožedni monstrumi koje ljudi nazivaju raznim imenima ali svijetom poznato ime koje im je dato je "vampiri". Polako se podižem na horizontalni stub i spremam se na skok. Visoko je okopet metara ali meni to ne pravi problem.
Zovem se Harli. Da, čudno ime za djevojku od dvadeset godina. Ali tata mi je bio veliki ljubitelj motora. Možete pretpostaviti koji mu je bio najdraži. To je prenio i na mene. Plavokosa, smeđooka djevojka visoka 1,68 i koja obožava metal, rok i epik muziku. Naravno farbano plava, iako bih voljela da je drugačije. Lagano se odbacujem o stub i padam velikom brzinom. Kada god ovo uradim osjetim smirenos, gnjev, tugu, sreću ali sve to se stapa u jedno, snagu. Tuptaj, koji je natjerao krvopije da se okrenu, je podigao prašinu oko mene a na nogama sam osjetila težinu svoga tijela. Nisam povrijeđena jer sam savladala vještinu uma i prkošenja svemu ljudskom. Ali uvijek postoji jedna stvar koju nikada neću savladati, to je vjera. Polako stajem u ispravan položaj i podižem pogled ispred sebe. Djevojka nije u suzama iako je na smrt preplašena. Njene plave oči se uzdaju u mene. Krvožedne ubice kreću ka meni osjećajući privlačnost moje krvi koju sam upravo pustila da klizi niz ruku. Namjerna posjekotima nije duboka ali je bolna kao svaka rana. Lagani pokreti tijela zamahuju ruke i kukove u dugi korak. Pritisak dugmeta pod rukavom izbacuje oštrice ispred dlanova i svaki moj udarac probija suvu kožu ubica. Koža, krv i demonska žeđ za krvlju je sve što sačinjava ove monstrume. Posljednje crvene, sunčeve trake probijaju se kroz razdvojene dijelove limenih i željeznih zidova skladišta. Oštrice u skladu sa preciznim ubodima u srce ili odsnecanjem glave i sa začinom usavršenih borilačkih vještina savladavaju stvorenja i ostavljaju toliko sitan pepeo da je potreban samo mali povjetarac da očisti veliku salu.
Ali neću vam odmah sve otkriti. Morate viditi prošlost.

Oči boje zalaska suncaWhere stories live. Discover now