Uvod

620 12 4
                                    

“Ja nemislim da je spremna jos!” “Joelle ima dovolno godina da shvati!” “Ja ne slazem sa tobom”

-Opet se zaculo sa dnevni boravak. Opet? Da opet jer na ovaj problem dali mi reci ili ne obiduju  se  da  nadju resenje vec 2 mjeseca. Bilo mi je dosta uzela sam torbicu I u nju stavila potrebne stvare, izasla iz moju sobu I uputila se u dnevni boravak gde su moja mama I tata bili. “Mama idem u skoli a onda cu u shopping” “Da pogodim trebas novca ?” “Tocno tako” “Ali sta se je desilo sa novac koji sam ti dala pre 2 dana?” “Sta moze drugo potrosila  sam ih. Kakvo glupo pitanje.” –mama mi je dala novac te sam krenula izac “Megan! Kako se to ponasas prema tvojoj majci?!” “Molim te tata nemoj da pocnes da mi drzis te tvoje predavanja jer cu propustiti prvi sat u skoli” –izasla sam sa stana i popela sam se na svoj motor I dala gas ne neidem u skoli nego krenula sam ka mestu gde sam trebala dobit novu zadacu. Da dobro ste culi zadacu. Pristignala sam I ugasila motor, tu nije bilo nikoga kao sto je bilo I dogovoreno. “So far, but so close! “ – viknula sam a onda  je izasao jedan decko sa crnu kosu plavi oci bio je oblecen u policicku uniformu “Young but I’m not that bold”  -kad cula sam lozinku krenula sam za njim I usli smo u napustenu zgradu koja je bila mesto gde smo se trebali naci crnokosi decko je isao pred mene a ja sam isla za njim usli smo u podrum  gde je bila jedna vrata. Crnokosi decko je rekao lozinku te smo usli unutra, unutra su bili vise od 20 strazara u hodniku koji je bio jako dug krenuli smo I stigli smo do jos jedna vrata  I usli smo unutra…

Tamo su bili jos 2 strazara koji su stojali do velik stol zad koji je bila velika kozena stolica  na koji je sedio covjek okrenut sa ledja. Kad je shvatio da sam stigla okrenuo se I vidjela sam covjek sa  oko 44 godina koji je imao kafeno-bjela kosa, sa plave oce boje okeana koje se isticale na njegovo lice.To je bio Bill . Nasmejao se kada me video. “Mozes da izadjes”-obratio se strazaru koj me doveo ovdje “Sjedi Megan”-sjela sam na jedna od stolica koji su bili pred stolu. “Megan…”-zastao je malo pa produzio “Kao sto znas vec duze vreme se obidujemo da uhvatimo Zaynova grupa “-opet je zastao “I da kad svaki put budemo jako jako blisko oni uvjek se izvuce. Sad imamo priliku zivota I sve to zavisi od tebe” “Kako to mislis zavisi od mene?” “Megan ti… Moraces da se odkazes od svoja familija I  ljudi koje volis ako hoces da produzis sa ovaj posao Megan “-Ova posledna recenica se je ponavjala u moja glava “Cekat cu do veceras da mi kazes koja je  tvoja odluka Megan”-samo sam kimnula sa glavom kao da I napustila sam sobu. Ovaj put sama sam se vracala do moj motor sva zamisljena popela sam se na motor upaljila sam ga I dala gas. Stigla sam na moje mesto, mesto gde uvek dolazim da razmisljam I gde uvjek donosim vazne odluke, ugasila sam motor I krenula ka moje drvo. Sjela sam ispod njega I pocela sam plakati, suze su lile nisam ih mogla sopreti “Zasto uvjek moramo da se odreknemo od nesta sta volimo?”-to pitanje sam postavila nekoga. Nekoga koj nije postojao I nekoga koj mi nije mogao dati odgovor. Secanja kako slavim rodjendan sa mojih kad sam bila 5 godina, secanja na ludih momenata koji sam prosla sa svoja najbolja prijatelica Naini…

Posle pola sata sam se smirila bilo je vec 18 sati trebala sam se vratit kuci a Billu odluku sam trebala rec u oko 20 sati. Otisla sam do motor uzela sminku I popravila svoju da se ne vidi da sam plakala vratila sam je opet na mesto, popela sam se na motor I krenula ka kuci.

Kad sam stigla bilo je vec 19 I nesto, kuci nije bilo nikoga usla sam u kuhinju jer sam bila zedna a tamo na frizideru bila poruka da su otputovali na jedan ili dva tjedni na odmor, da ne pravim nekakve nevolje I da ne pravim nered u kuci… Popela sam se na drugi sprat istusirala sam se to je trajalo oko pola sata izasla sam iz tusa obukla se I nazvala Billa.”Bill, Megan ovdje.” “Jesi odlucila” “ Jesam moja odluka je…”

Zovem se Megan Smith imam 18 godina, moji roditelji misle da sam samo jos jedna buntovna tinedjerica koja izlazi u klubove pusi cigarete I sta jos ne ali to uopste nisam ja. Ja sam policajka, policajka koja se bavi sa hvacanja na najopasnih banda u Londonu. Moj posao uklucuje misije u koje moramo da se otkazemo od svojih najblizi I naj voljenih. Do sad ja nisam bila uklucena u ovakvih misija ali eto danas sam dobila to, to da se moram odluciti za jedno od najvaznih stvari u moj zivot…

UnconditionallyWhere stories live. Discover now