You will know her name(Croatian version)

4.nastavak

(Na početku uključite skladbu River flows in you)

*Lukeov POV*

Vratili smo se u sadašnjost.

„AMARIE VITA!“ –zavikao sam,sam ne znam zašto.

„Luke,malenu kupaju,ne brini.“

„Oh,u redu onda“-pogledao sam je izravno u oči i brzo spustio pogled.

„No,Luke,što je ovo bilo?“

„Ljubav?“

„Hm..“-zvučalo je kao neki zavodljivi  zvuk,nešto neobično u glasu.

„Stra..“-prekinula me usred riječi „strast“ i to poljupcem.

„Mislio si strast?“-pogledala me oči,prekinuvši poljubac.

Ostao sam u šoku i samo nešto uspio izgovoriti,mucajući: „Ahaam,va-valjda.“ Tu njezinu osobinu nisam prije primjetio,nije mi smetala.

Slatko i brzo me poljubila i naslonila svoju glavu na moje srce. Gledali smo se tako kroz ogledalo. Nježno sam joj prolazio rukom kroz kosu.

„Draga,ne idemo li prebrzo?“

„Pa ne,ipak,upravo si me nazvao „draga“. Dovoljno dugo sam te čekala..“

„And I been waiting for this time to come around

But baby running after you is like chasing the clouds“

„Srećo..Volim te“-rekla je tiho.

„I ja tebe.“-šapnuo sam joj u uho,tiše od šapata.

„Hoćeš li doći u dvorac na zabavu kao moja djevojka?“-upitao sam tu predivnu ženu koju držim čvrsto oko struka. Upijao sam sjaj njezinih zaigranih medenih očiju dok sam joj provlačio prste kroz gustu crnu kosu.

„Luke,zaista?“

„Let me be the one to light a fire inside those eyes“

„Pa naravno da hoću.“

„Hoćemo?“

„Kamo?“-upitala je znatiželjno. Žene padaju na poeziju,ah taj ja.

„Do služavki da te preodjenu. Želim ti izabrati haljinu za zabavu.“

„Ali,ne mora još nitko znati..“

„Ni neće,sve do zabave,kad kucnem viljuškom o dugu staklenu čašu dopola punu šapamnjcem.Kad te uhvatim za ruku,zaokrenem na zvuk klavira i dok mi ne padneš u krilo. A ja se nagnem nad tebe i poljubim te u čelo.“

„Oh.“

„No,hajdemo sad do Amarie. Moramo i njoj odabrati odjeću.“

I tako,otišli smo. Još ne mogu vjerovati da sam tac,a uskoro možda i novi muž. Stvari napokon krecu nabolje. Da se odmah razumijemo,Vitina soba je raskošna. Krevetić,drven, je malo čak i prevelik za njezin uzrast. Svijetlo smeđa boja,bukva. Visoki sjaj drva. Mekani maleni jastučić s ružičastim izvezenim riječima: Amarie Vita. Punjen najfinijim perjem,sašiven od najrjeđeg pamuka. Deka joj snježno bijela s preljevom nježne tirkizne. Rubovi joj izvezeni hrvatskom čipkom koju je njezina majka dopremila iz Hrvatske,mislim s Paga. Soba joj je cijela u staklu. Baš kao što ju je voljela njezina majka. Prekrivena laganim zastorima, s malenim uzorcima cvijeta. Ulazna vrata čisto bijela sa zlatnim obrubima. Do krevetića stoji veliki tirkizni ormarić s cvijećem na njemu. Zidovi su prekriveni bijelim drvenim pločama. Na njima nasuprot Vitinog kreveta stoje 2 malene slike s velikim okvirima. Zidovi su još prekriveni lampicama kao što ljudi stavljaju na borove kad je njihov „Božić“ iako ne znam što im to znači. Pod načinjen od svijetlog parketa. Kasnije će doći i Vitine slike na zidove,zakačit ću ih na lampice tako da se lijepo osvijetle. Na taj zid naslonjeno je puno velikih jastuka u pastelnim bojama. Iznad njih se još nalazi i hvatač snova,poznat kao dreamcatcher. Crven sa svijetlim perjem. Do velikog zrcala,do vrata,dat cu naslikati veliki znak infinite i razdvajat će ga riječi: believe,love,life. U kutu stoji moja prva gitara. Još se sjećam svojih prvih stihova na njoj. Nadam se da će i Vita jednog dana na njoj svirati. Pored svega znam da će ona biti moja prelijepa katastrofa. Baš kao i njezina majka. Samo što će njenim venama šikljati čarolija jača od njezine majke,spojena s mojom. Vjerujem da će je se svi bojati. Sad se trudim urediti njezinu sobu što ljepšu i ženstveniju,ali mislim da to neće dugo trajati. Već vidim taj drski stav u Vitinim očima. Drski ponos u kojem nikome neće dati joj tako lako priđe. Na samu pomisao da će pomakom prsta ubiti vampira,ako ju povrijedi ili napravi malenu beznačajnu pogrešku. Ne znam što mi je,nekontrolirani osmijeh širi mi se usnama.

Iz mojih misli me trgnula Kris: „Što li se samo smiješ?“

„Pa smijem se na samu pomisao moje Vite,moje malene lijepe katastrofe.“

„Odabrao si dobre riječi za nju,bojat će se. Svi.“-rekla je odlučno Kris.

„I da će za svaku najmanju pogrešku,bezvrijednu bijelu laž platiti glavom.“

„To je razlog zašto sam primjetila tvoj osmijeh?“ –osmijehnula mi se Kris.

„Da.“-zagrizao sam usnu.

„Znaš,gdje god ona prođe za njom će se vatra zapaliti. Baš poput zvijezde.“

„Svjestan sam toga. I vjeruj mi,ponosan.“-smješkam se kao idiot.

„Drago mi je to za čut.“-čim je Kris to izrekla započela je skladba River Flowns In You.

„Hoćemo li,madam?“

„Svakako.“

Odveo sam je na ples. Vodio sam je kroz ritam nota. Lagano, na sve brže note zaokrenuo sam je. Gusta crna kosa viorila joj se zrakom u ritmu klavirnih nota. Na one visoke,podigla bi se na prste i lagano poskočila kao balerina. Ruke su mi šetale od njezinih leđa,preko struka,sve do zgloba. Samo naš,privatni svijet. Kao da sam uz nju zaustavio vrijeme. Njezina haljina plesala je oko nas. Brzo je preuzela moje vodstvo i vodila me. Ples kao da je naša sloboda. Slaba svijetla osvjetljavala su u našem smjeru. Na trenutke bi joj vidio lice. Da smo bar oblijeveni bojom pa da svaki naš pokret mogu slikati i boje dočarati. Kunem se da sam je začuo da pjeva. Nešto poput smirenih tonova „uuu“ koji bi se podizali i padali prema notama. Kao da je znala za ovu skladbu. Svaki pokret bio je savršeno odrađen. Kao da plešemo pod oblacima,sami,na čistini. Nosila ju je gracioznost,lakoća pokreta. Svoje emocije odrazava plesom. Negdje pored skladbe,uhvatio sam je kako me gleda dok plešemo.

Prošaptao sam: „Plesala si?“

„Balerina iz hobija.“-rekla je sporo.

I nastavila je voditi. No skladba je završila. Ono zaustavljeno vrijeme,vratilo se.