Krv. U svakoj pori kože na mojim dlanovima. Osjećam kako se suši, ta krv, isprva topla, jako mi prija u ovoj hladnoj januarskoj noći.. Nešto ravno iskonskoj žeđi se budi u meni. Nisam vampir, nisam besmrtna i nemam povećane reflekse. Žedna sam krvi, ali nisam vampir.
Osjecam kako reže. Kako moj nož struze po tom mekom tkivu njegovog vrata. Ne opire se, znam da nece, 50mg Xanaxa je odradilo svoj posao. Prisjećam se njegovog pogleda kada je okusio taj Chardonnay smrti.
-Vrlo ukusno vino.
-Znam. Rekla sam uz mali smješak. Znajući da mu je to zadnji gutljaj.
Gledam ga dok prevrće očima, uzimam nož sa stola i prilazim mu. Adrenalin mi raste, srce lupa, udara. Uzimam ga za bradu i dižem mu glavu. Vidim samo crveno. Prislanjam nož uz tu žilu života i laganim pokretom je siječem.
Osjećam kako reže. Žeđ me obuzima. Ludim, uzimam posudu sa stola, istresam jedaći pribor i sipam malo vina u nju. Postavljam je na njegove grudi tik ispod reza koji sam napravila. Gledam kako se krv miješa sa vinom, i hipnotiše me ta boja. Izgleda poput zalaska sunca, žuto sa crvenim. Napokon. Utažuje mi žeđ. Osjećam se nezamislivo, nestaje, ta žeđ.
