Urađene lektire

"Evgenija Grande"

O piscu:
Onore de Balzak je rođen 20. maja 1799. u Turu, a umro je u Parizu 18. augusta 1850. godine. Bio je francuski pisac. U Parizu je završio pravo. Počeo je pisati u dvanaestoj godini. Otac i majka su se protivili književničkom zanatu, pa je on pisao romane pod tuđim imenima. Bio je izviđač i štampar, ali je ubrzo napustio taj posao. Svim svojim pripovijetkama i romanima je dao zajednički naziv „Ljudska komedija". Poznata djela: „Otac Goriot"; „Seoski liječnik"; „Seljaci"; „Kad žena zri"; „Ljiljan u dolu". Djelo „Evgenija Grande" je posvetio svojoj supruzi.

Moje mišljenje o djelu:
Ovo djelo mi se jako svidjelo. Bilo mi je zanimljivo i lako za čitanje. Dopalo mi se to što je pisac unio dosta opisa i stilskih figura u ovo djelo i što je opisao svakog lika zasebno. Možemo dosta toga naučiti iz ovog djela i zato bih ga preporučila svakom.

Tema:
Ovaj roman govori o životu porodice Grande i Evgeniji koja je bila zaljubljena u svog rođaka.

Vrijeme radnje:
„Godine 1818., pred veče, u polovini mjeseca novembra, velika Nanona naloži vatru prvi put."; „Jesen je bila lijepa."; „Sutradan ujutro, 1. januara 1820."; „Zima 1819. – 1820. bila je najjača zima do sad."

Mjesto radnje:
„Ova melanholija ogledala se i na jednoj kući u Somiru, na kraju jedne strme ulice koja vodi u zamak, u gornjem kraju varoši."; „Reče on glasno usred jednog vinograda."; „Najzad se odluči, vrati se u Somir kad je bilo vrijeme večere."

Kompozicija:
UVOD: Pisac nas upoznaje sa porodicom Grande
POČETAK RADNJE: Dolazak rođaka Šarla
ZAPLET: Otac saznaje da je Evgenija posudila novac Šarlu
VRHUNAC: Smrt Evgenijih roditelja
RASPLET: Šarl se vraća iz Indije
KRAJ: Evgenija ostaje udovica

Karakterizacija likova:

Evgenija Grande

Evgenija Grande je bila ćerka tvrdice Grande. Ona je bila jako dobra djevojka, svima je rado pomagala. Bila je skromna, stidljiva i poslušna sve do jednog trenutka, kada se suprotstavila ocu. Tada je ocu pokazala ženu ja jakim karakterom. Mladu, krhku djevojku je zatvorila duboko u sebi, a na površinu je isplivala jaka, pametna žena koju je bilo teško slomiti.

OPIS:

„Evgenija je doista bila jedna od onih razvijenih djevojaka kakve su obično djevojke građanke, čija ljepota izgleda malo prosta; ali, ako je ličila na Milosku Veneru, njeno tijelo oplemenjivala je ona kršćanska pitomost koja preporađa ženu i daje joj otmjenost nepoznatu starim skulptorima. Glava joj je bila velika, čelo muško, ali lijepa kao u Fidijinog Jupitera, a oči sive, kojima je njen čedni život, ogledajući se sav u njima, davao naročiti sjaj. Crte njenog okruglog lica, nekad svježeg i rumenog, ogrubjele su od boginja, koje su ipak bile toliko milostive da nisu ostavile na njemu nikakva traga, nego su samo uništile mekoću kože, koja je pri svemu tom bila još glatka i nježna. Nos joj je bio poveliki, ali je bio u skladu sa njenim veoma crvenim ustima, čije su jako izbrazdane usne bile pune ljubavi i dobrote. Vrat joj je bio savršene obline. Evgenija, visoka i krupna, nije dakle imala ničeg umiljatog što se dopada gomili. Danas je djetetu 23 godine."

OSOBINE:

Pažljiva: „Evgenija bi mu svakako priznala da ne misli ni na majku ni na Nanonu, nego da je obuzeta vatrenom željom da pregleda sobu svog rođaka, da u njoj namjesti ma što, da pazi da se šta ne zaboravi, da predvidi sve."
„Ona stiže u dobar čas da uvjeri majku i Nanonu, da ništa nije kako treba. Ona podsjeti Nanonu da zagrije postelju grijalicom i naredi Nanoni da stolnjak mijenja svako jutro. Svoju majku uvjeri da je potrebno naložiti vatru u kaminu." „Nanona, dobra moja Nanona, spremi kajmaka za kavu mog rođaka."