Nestala{COMPLETED}

#7(season 2)

Klara POV

"Klara jesi dobro"vikao je Brad,prestrašena i uznemirena izašla sam iz toaleta

"Ne zapravo mom se tati stanje pogoršalo i moram da idem"rekla sam i progurala se da prođem pored njega kada sam se spotakla za njegovu ruku i torba mi je pala na tlo,sve stvari su se ispale i požurila da ih pokupim kada je se sageo i vidjeo memorijsku karticu,sumnjičavo me pogledao i vratio karticu i ostale  stvari u torbu,nadajući se da nije njegova kartica

"Pa uredu onda neki drugi put"

"Da vidimo se"rekla i izjurila brže što sam mogla,šokirana novim otkrićem drhtala sam saznanjem da je se još jedna osoba u mom životu predstavlja lažno i da imam još jednu prijetnju,dok sam bila odmkala od njegove zgrade čula sam njegov glas kako uzviče moje ime,okrenula sam se i vidjela da trči za mnom,vičući da stanem,potrčala sam ali kasno bio je brži od mene i vrlo blizu,svakim novim korakom sve me veći strah obuzimao i sve veća želja da nestanem od njega,ali prije nego što sam znala bio je kraj mene i uhvatio me za ruku,nisam mogla vrištati,trebala sam ali njegov mi dodir nije odvao prijetnju naprotiv osjećala sam se čudno i sigurno,vratila sam se u stvarnost sa samo jednim pitanjem

"Ko si ti"nekoliko minuta kasnije sjedili smo u obližnjem kafiću 

"Ja sam novinar i radim za Joy onoj novinarki koja te stalno slijedi,nije željela da dođe za tobom jer bi  mogla da je tužiš i poslala je mene i one podatke tražio sam dok sam bio ovdje"

"Znači ti mi nisi spasio život"

"Ne ima zaklada koja zapravo spašava ljude oboljele od raka i leukemije i radio sam honorarno za nju i pomogao sam da tebe izaberu"

"Aham želim da vidim sve što si prikupio o meni i ubojstvu"

"Okej idemo u moj stan i tamo ću ti sve pokazati"

"Dobro idemo"pola sata kasnije bili smo u njegovom stanu

"Ovo su sve stvari koje uglavnom i ja znam ali kako si ih ti našao"

"Slike mi je poslala neka anonimna osoba i rekla je da mi želi pomoći"

"Čekaj ovdje je slika Dane kako ulazi u špilju u kojoj je moja majka držala djevojke koje je otimala,ovo je slikano na dan njenog ubojstva,možda ima još nekih podataka tamo"

"Želiš da idemo"

"Da idemo sada"sat vremena poslije bili smo u špilji,kada sam ušla jak me smrad zapanjio i hladnoća mrtvih ostavila me bez zraka,nisam mogla da vjerujem kolika je negativna energija ovdje,dok sam prolazila vidjela sam mnogo osušene krvi i kostiju koje su na sebi imali malo kože koja je trunula,mogla sam osjetiti plač i strah djevojki koje su bile zatočene ovdje.

"Jesi dobro"

"Da samo mi je malo hladno,ajmo se razdvojiti pa se nađemo za dvadestak minuta"ušla sam u jednu ćeliju malo bolje očuvanu od ostalih ostaci hrane trunuli su na podu,stari madrac smješten u kutu bio je sav poderan,smrad je bio jak,osjetio se jak miris urina,bilo je mnogo razbacanih papira na podu i nešto se odvajalo od svog tog mraka ispod svih tih papira,vidjela sam mali ključ sagela sam i uzela ga i onda mi je nešto drugo odvuklo pažnju,bila je slika Nore ali pod drugim imenom Alisa Roberts,uzela sam papir i ugurala u torbu i požurila da izađem kada sam čula jak muški vrisak iz druge ćelije,potrčala sam i ugledala neku osobu obučenu u crno kako uzima sjekiru i sječe glavu Bradu,svježa krv pala je po osušenoj i Bradova glava se otkoraljala na drugu stranu,učinila sam nešto jako glupo i vrisnula,osoba se okrenula i nisam ni razmišljala potrčala sam kada sam osjetila da su koraci iza mene sve glasniji i osjetila sam kako padam na tlo,vidim iznad sebe sjekiru istu onu koju sam vidjela prije nekoliko sekundi,svježa krv padala je po meni,zamahnuo je sjekiru i ja sam se izmakla ali osjetila sam da me vuče za nogu i uvlači u tamnicu,zamahnula sam drugom nogom i udarila ga po stomaku ,njegov je stisak oslabio i ja sam oslobodila drugu nogu i dočepala se sjekire i zamahnula i udarila ga po nozi,krv je išla na sve strane ali iz  osobe nije izašao zvuk  iskoristila sam priliku i počela bježati  iz tamnice kada me je povukao za nogu i oborio me na dno osjetila sam njegovu krv na sebi i uskoro ruke koje su bile obavijene oko mog vrata,uskoro sam ostalajala bez zraka i oče su mi se počele zatvarati kada je stisak popustio ali sam osjetila jak udarac po glavi i zatvorila sam oči.Probudila sam se na svom kauču i ugledala Chada.

"Šta se desilo otkud ti ovdje"

"Ja sam te spasio iz one špilje i dovukao te doma"

"Gdje mi je torba"uzviknula sam panično 

"Tu je izvoli"rekao je i dodao mi torbu,pretražila sam torbu i našla sam dokumenat i ključ

"Šta je to"

"Ključ koji sam našla u jednoj od ćelija"

"To je Dana tražila"

"Molim"

"Zato me posjetila onaj dan zbog toga,zbog ključa."