Impresum
Tragovi ljubavi
Zbirka poezije
Autorica
Božana Ćosić
Urednica
Božana Ćosić
Naslovnica
Barbara Mišković
Tragovi ljubavi ©2017 Božana Ćosić
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove zbirke ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvu obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnožavanjem u bilo kojem sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnice prava.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
NEPOZVANI GOST
Zaboravit ću jednu zimu,
izbrisati je iz sjećanja,
jer s tom si zimom došao
i postao veliki dio mene.
bolan dio mene.
Došao si kao nepozvani gost,
pokucao na vrata baš mog srca,
a ja, kao da si posljednje siroče,
u njemu sam te nastanila.
Te zime smo cvali kao ruže,
ruže bez trnja, pune snova.
Lebdjeli smo nebeskim svodom
i na njemu pronašli dom,
voljela sam te ludo,
a ti...
ti si bio samo gost.
Isto kako si došao, naravno,
zima te odnijela sa sobom,
možda nekoj drugoj
da uljepšaš proljeće.
Nisi ostavio nikakav trag
ili je možda skriven?
Ne znam...
Ali nakon svega kako si mogao
tek tako, bez riječi otići?
I iako griješim, molim te
još samo jednom navrati.
Olakšaj moje boli
i pomozi mi da shvatim:
Tko si ti, tko sam ja
i čija je ovo sudbina?
~♡~♡~♡~♡~
MJESTO U SRCU
Jednom sam ti rekla
da me nikada ne zaboraviš,
da za mene nađeš mjesto u srcu
i zauvijek me u njemu pohraniš.
Sjetiš li se ikada nas?
Dječaka, djevojčice, tajne ljubavi...
Sjetiš li se prvog poljubca?
Vremena kad su se počeli buditi snovi.
Još smo išli u školu
i tek smo učili voljeti:
Priznaj da nema ništa slađe
od skrivene školske ljubavi.
Urezali smo naša imena
na jednoj klupi iza škole
da svi mogu vidjeti
koliko se naša srca vole.
Prošlo je mnogo vremena
i više nismo mali,
ali koliko sam te voljela
to srećo nikada ne zaboravi.
Znaj, ja još uvijek čuvam
tvoje mjesto u svom srcu,
još čuvam tvoj pogled
i dječji osmijeh na tvom licu.
I ponekad posjetim naše mjesto,
onu već ostarjelu klupu iza škole,
ali sad je na njoj mnogo imena
onih što su poslije nas učili da vole.
~♡~♡~♡~♡~
LUDA LJUBAV
Lomiš mi srce na komadiće,
ispijaš iz mene dah života,
šutim, ne opirem se.
Slažeš svaki puta kada mi kažeš
da me voliš i da sam ti jedina.
Odvodiš me na put bez povratka,
na divlje i neistražene staze,
šutim i slijedim te.
Tugom iscrtavam pokrete,
bore popunjavam suzama,
šutim i ne žalim se.
Opijena sam tobom,
tvojim rukama, usnama.
Uzrok si neprospavanih noći
i teških, nesnosnih dana.
Uzrok si mojih boli, strepnji, patnja.
Svjesna sam tebe i tvojih djela,
ali šutim, ne opirem se.
Ponekad stisnem zube i obećam si
da ću te isti tren izbaciti iz života,
stisne zube, ali ne ide,
dio si mene, mog postojanja,
ako bih te izbacila iz života,
izbacila bih i život iz sebe.
Zato šutim i ne opirem se,
čak te ni ne okrivljujem...
Jednostavnije je za sve
okriviti ludu ljubav.
Za sve je kriva luda ljubav.
