Pod usnulim nebom

uvod

U životu sam srela mnogo ljudi. Svakog dana ih srećem. Na ulici, u trgovini, na poslu... Većina njih samo prođe i ne ostavi nikakav trag u mom životu baš kao što ja ne ostavim u njihovom. Ta to je ljudsko i nema ništa loše u tome. Kad bismo brinuli o svakome tko se iole dotakne našeg života, poludjeli bismo do dvadeset i pete godine.

A jednom susretneš nekog tko te zauvijek promijeni. Zapitaš se kako je tvoj život mogao teći bez te osobe u njemu i ne možeš zamisliti kako koračaš dalje bez nje. Ponekad se dogodi život i staze vam se razdvoje, a ti shvatiš da nitko nije nezamjenjiv.

No nikad ne zaboraviš. Ta osoba, ti osjećaji - oni žive u tvom srcu dok god je sjećanje na njih opipljivo. I uvijek su tu.

I možda se život nekad smiluje i možda se ponovno sastanete.

_____

Ovo je moja prva priča ovdje na Wattpadu. Nadam se da će vam se svidjeti ❤