Luka

2 0 0
                                    

"Karla,diži se!" Sara me opomene. Karla mi je bff, s njom živim otkad sam izašla iz doma jer su mi mama i tata umrli dok sam imala 3 godine. Bila sam kod bake a mama i tata su bili u Australiji, no kad su se vraćali se avion srušio. Tjela im nisu nađena. Ne plačem za njima, zadnji put sam plakala kad mi je bilo 17, a sad imam 19, rođendan mi je 28.8.

"A daj još 5 minuta, obečajem" lagala sam.

"Nemože još ni jednu" O bože zašto sam tako kasno išla leći, sad mi se spava.

"Okej, okej dolazim!" Namrštila sam se.

Došli smo u školu, vidjela sam svoju simpatiju Luku, a on mi se samo nasmješio i prošao hodnikom. Otišla sam do svog ormarića gdje je naletio Marin. Marin je moj jako dobar prijatelj, ali ne najbolji.

"Karla, nećeš vjerovati što se upravo dogodilo" okej, malo čudno jer on nikad nema nekih vjesti.

"Što je bilo?" Uzbudila sam se.

"Okej pripremi se!" Na to sam kimnula glavom.

"Luka mi je rekao da mu se ti sviđas" na to sam stavila usta u obiku slova o. Htjela sam saznati više informacije, ali je zvonilo zvono pa sam morala otić u razred. Nakon sljedećeg sata sam otišla do ormarića i taman se pojavio, tko drugi nego Luka.

Da znam da je kratko, moram ić leć, ali obećajem da će sljedeći bit puno duži. Volim vas puno! 💖😘

Wish / Jason McCannWhere stories live. Discover now