Motel 6 [Niall Horan]

1. Bijeg

"Avery Holmes, hoćeš li ići kući sa mnom?" Jake je upitao, njegova kosa je uglavnom bila zalizana natrag, maslačak pružen prema meni. Zacerekala sam se. Jake je bio netko tko je uvijek bio 'cheesy' i sladak u isto vrijeme.

Jako sam se bojala o nepozvanju u njegovu kuću. Ne znam ni zašto, ali nešto o pozivu mi je dalo samopouzdanja u sebe. Pa kada je pitao, nisam se dvoumila da kažem 'da'. I onda je poljubio moj obraz i rekao da će me njegova mama pokupiti u njenom mini kombiju. 

Nije me ni brigalo što ću se pojaviti u mini kombiju, jer Jake Yoder će biti moj partner. Cure bi me vidjele s njim i odmah me zamrzile jer sam imala zahtjev na njega, od čega nisam trebala dobiti vrtoglavicu, ali jesam. 

To je bio početak.

"Gledaj, Aimee, moraš obući majicu." Uzdahnula sam, gledajući moju trogodišnju kćer. Bila je gotovo jednako tvrdoglava kao i ja, a to je činilo zapanjujuće nemoguće raditi čak i najjednostavnije stvari s njom. Odmahnula je snažno glavom u znaku protesta. 

"Ali kako tata može ići u krevet bez majice?" Aimee se durila. Još je bila mlada da bi razumjela zašto dečki mogu biti bez majice i zašto cure ne mogu. Pokušavala sam i pokušavala objasniti joj iznova, ali svaki put ona bi me došla probuditi bez majice. Kada god bih joj rekla ne, ona bi uvijek imala isti izgovor; "Ali prevruće mi je u majici!"

Odmahnula sam glavom, odustajući jer je već prošlo Aimee-no vrijeme za krevet. Jake još nije došao kući i ja nisam bila sigurna je li to dobra stvar ili ne. Moglo je značiti dvije stvari; družio se sa prijateljima ili je pio sa prijateljima. Nadala sam se da je to prvo, ali to je bilo sumnjivo. 

Uvukla sam se u Aimee-n krevet pored nje i zamotala sam svoje ruke oko nje. Mali krevet je zaškripio kao i uvijek, i Aimee se smijala kao i uvijek. Ona je mislila da je to vjerojatno bila najsmješnija stvar na svijetu kako je njen krevet 'pričao'. Nikada joj nisam rekla da je njezin otac bio presiromašan da joj kupi novi, dobar krevet. 

"Volim te do mjeseca." Aimee šapne, ljubeći mi obraz i naslanjajući njeno lice na moje grudi.

"Volim te do mjeseca i natrag." Kažem, naslanjajući se natrag na jastuk. 

Većini ljudi, izgledali smo kao normalna, sretna obitelj. 

Ali to definitivno nismo bili.

"Biti će zabavno!" Jake je zacvilio, vučeći me za moj ručni zglob. Ja sam zajecala i odmahnula glavom, pokušavajući se osloboditi od njega. Tigrovi, naš školski nogometni tim, upravo je pobijedio drugu utakmicu; zadržavajući nas neporaženima. Biti će velika zabava u nečijoj kući, i znala sam da će moja mama poluditi ako odem.