S obzirom da sam veliki fan AHS (American Horror Story) i kultnog Twilight Zone serijala bila sam inspirirana napisati nešto slično u vrlo kratkim sažetim pričama.
Bilo bi mi drago da čujem vaše komentare takodjer.
BTW please POZOR !!! Nemojte čit...
"Rekao sam joj da je gotovo. Rekao sam joj da više ne mogu. Poželio sam joj sreću i da nadje nekog drugog. No nije mi dala da odem.
Protivila se, histerizirala. Slijedecih par dana lupala mi je na vrata, vrištala, budila cijelu ulicu.
Pokušao sam joj objasniti kako se ljubav istrošila te kako ne postoji nada za novi početak. Pokušao sam biti strpljiv.
Zvala me svakih dva sata, placuci i moleci za još jednu priliku uz stalna ponavljanja koliko me najviše voli. Bila je toliko uporna i nerazumna.
Zvala je moje prijatelje, moje roditelje. Nisam mogao da ju urazumim. Jednostavno sam odustao.
Njezina stalna ponavljanja koliko me voli, počela su me izludjivati. Na kraju sam odustao." Požalio se mladić djevojci koju je počeo vidjati nakon traumaticnog iskustva bivše ljubavi.
"Tako mi te žao, koliko si jadan pretrpio. Svakakvih ljudi zaista ima, slusajuci te i samu me prosla jeza od nje. Neki jednostavno ne shvacaju kad je gotovo. Drago mi je da si se toliko otvorio da mi to napokon mozes ispricati." Pogleda ga milo djevojka i cvrsto ga zagrli.
"Hvala ti na podrsci, izolirao sam se nakon toga. Dogodile su se velike promjene u meni. Nisam ni sam sebe više prepoznao. Drago mi je da sam tebe našao." Pognute glave potiho odgovara nesretan mladić.
"Uvijek me imaš, oslonac sam ti i to je sada sve iza tebe." Odgovara mu ona blagim osmijehom drzeci cvrsto njegove ruke.
"Misliš, iznad mene." Oštrijim tonom odgovori.
"Kako misliš, ljubavi moja iznad?" Pomalo zbunjujuce upita ga djevojka.
"Dodji da ti nešto pokažem ljubavi, ako mi vjeruješ naravno. Dovoljno ti vjerujem da ti pokažem da me bolje shvatis." Ustane mladić sa svog trosjeda te pruža ruku djevojci. "Dodji sa mnom, zelim nesto podjeliti sa tobom."
"Ljubavi naravno da ti vjerujem, nakon svega ovoga kako i ne bi." Ustane djevojka za njim i pruža mu ruku.
Mladić joj se blago nasmiješio, njezno primio za ruku i povukao prema sebi. Izasli su iz sobe i posli stepenicama do njegovog potkrovlja.
Stisak njegove ruke postajao je sve jači što je njegovu djevojku pomalo uznemirilo. Svakakve misli su joj se pocele vrtiti po glavi. Kamo li ju vodi, sta ce li joj pokazati. Sta li ce vidjeti.
"Udji molim te, vjerujem ti. Znam da se na tebe mogu osloniti."
Pušta mladić njezinu ruku i odgovara joj nježnim tihim tonom glasa.
Njih dvoje stoje ispred malih vrata njegovog potkrovlja, ali on osjeti koliko se ona prestrasila te da više nije sigurna u njega ili sebe. Odjednom osjeti njezino nepovjerenje i kako se dvoumi, sto ga je rastuzilo.
"Žao mi je sto mi ne vjerujes, najbolje bi možda bilo da odeš. Oprosti što sam bio prenaporan, nisam mislio nista lose." Tuznim tihim glasom nadodaje mladić, gledajući posramljeno u pod.
Ona se okrene prema njemu, nasmiješi se te ga čvrsto zagrli. Nakon toga otvara vrata...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
