Budim se uz svoju omiljenu pjesmu Shape od you. Ustejem i svoju svijetlo smeđu kosu vežem u neurednu punđu. Jedva odlazim do kupaonice jer znate nisam baš jutarnji tip nevolim rano buđenje.
Skidam svoju pidžamu i ulazim pod tuš. Puštam da hladne kapljice vode klize niz moje maleno tijelo. Uzimam svoj omiljeni šampon od vanilije i utrljala ga po svom tijelu. Kada sam završila sa tuširanjem. Uzeala sam rucnik i obrisala svoje sicusno tijelo .
Zatim sam obukla crni grudnjak i gacice. Oprala sam zube i umila se. Izašla sam iz kupaonice i otišla do ormara. Za današnju kombinaciju odabrala sam crne traperice i plavi duks. Nisam se voljela ništa pretjerano šminkati samo sam stavila malo maskare i usne namazala labelom od vanilije.
Uzela sam ruksak i u njega stavila sve potrebne knjige za školu,slušalice i mobitel ponijela sam u ruci. Pozdravila sam se sa majkom i ocem te krenula u svoj pakao. Dok sam na putu do svog pakla kojeg mnogi nazivaju škola šetala slušala sam svoje omiljene pjesme nebi li uspjela zaboraviti na to koliko će grozan biti ovaj dan u školi.
....
Šetala sam tako nekih 15 minuta dok nisam došla do škole. Tamo me dočekala moja najbolja prijateljica Hana. Ona je moja utjeha u svemu. Zna sve o meni i mom životu. Bez nje bi bila niko i ništa. Bila bi kao dan bez sunca,kao noć bez zvijezda i mjeseca.
Išli smo u različiti razred,ali svejedno bile smo najbolje prijateljice.
"Vannesa znaš li što je za tri dana?" upitala me sva ushićeno
"Pa kako bi to mogla zaboraviti, bliži se tvoj rođendan."
"Daaaaaa Ajme meni jedva čekam, Vanessa napravit ću najveću zabavu do sada. Pozvati ću sve iz škole."
"Hana moram ti nešto reći, mislim znaš..."U mom pokušaju da Hani kažem nešto važno prekinulo me zvone.
Zajedno sa hrpom učenika krenula sam u razred na sat biologije. Moj najgori predmet. Nije to radi biologije baš suprotno ja volim biologiju,ali nevolim nastavnicu koja nam predaje biologiju. Nju nije bilo briga za ništa ona bi bila na mobitelu i dopisivala se sa svojim dragim dok bi drugi skakali po učionici.Ja sam mirno sijedila u klupi a zatim mi je prišao bad boy u našoj školi ( Ivan) Ja sam samo molila Boga da se makne od mene. Netreba mi da mi on još tu nešto napravi.
Ali uzalud svo moje nadanje. Sjeo mi je na klupu i pobacao sve knjige sa klupe. Ja sam samo šutila bojala sam se. Neznam zašto,ali jednostavno jesam. Zatim mi je uzeo pramen kose i vrtio ga oko svoga prsta. Zgadila sam se na sam njegov dodir.
"Jadna mala Vanessa hoće li ti mamica i tatica pomoći da te štite od mene. Ha zamisli ti koliko se oni trude a ti si tako glupa ružna mala kučkica."
Dok je on sve to govorio meni su se suze sakupljale u očima. Nisam znala zašto mu se nisam uspjela oduprijeti.
Pokušala sam ne pustiti suzu pokušala sam da mu nedam do znja da ga se boljim. Ali nisam htjela da me on vidi da plačem i zato sam istrčala iz učionice i ušla u WC.Kada sam bila sigurna da sam sama pustila sam da se suze slijevaju niz moje lice. Zatim sam čula kako netko otvara vrata i ugledala Ivana. Kroz glavu mi je prošlo mnogo toga znala sam što će mi napraviti, ali ja tu nisam imala snage za ništa.
"Da li to nama Vanessa naša plače ha?" upitao je podrugljivo.
Zatim sam osjetila jaki udarac u trbuh pa još jedan. Zatim u noge. Suze su se sve više slijevale,ali ja tu nisam mogla ništa. Samo sam se u sebi molila da prestane.
"Vanessa mislim da ti je za danas dosta osim ako ne želiš još malo." Samo sam zatvorila oči i čekala dok ne ode.Kada sam bila sigurna d je otišao polako sam se doteturala do učionice. Ni sama neznam kako,ali uspjela sam.
Kada sam ušla u učionicu on me l podrugljivo gledao. A ja sam pognute glave otišla do svoje klupe pokupila svoje knjige i taman je zvonilo zvono tako da sam se uputila na drugi sat........
Ostatak dana u školi prošao je donekle normalno. Nakon škole nisam se htjela odmah vratiti doma otišla sam na plažu. Voljela sam miris mora i samoće. Kada mi je teško tamo uvijek dolazim.
Kada sam došla na plažu sjela sam na pijesak i gledala u daljinu i razmišljala o svom životu. O tome koliko je jadan. Bol koju su mi svakodnevno nanosili fizički sam lakše podnosila. Ta bol je s vremenom prolazila ali bol koju sam osjećala u srcu bila je nepodnošljiva a najgore od svega znala sam da će teško zacijeliti.
Sada sam prvi razred srednje škole,a zlostavljanje je počelo od mog sedmog razreda osnovne škole. Od tad ne određena skupina dečkiju ne pušta da normalno živim. Od tada se više ne smijem od tada sam se povukla u sebe i postala druga ja. Ona ja za koju nikad nebi rekla da bi mogla postati. Moj otac,majka i brat koji je sedam godina stariji od mene ništa ne znaju.
Moja nekada "najbolja prijateljica" Sara me izigrala. Iskoristila me cijelo vrijeme sam mislila da je uz mene voljela sam je kao sestru koju nikad neću imati. Možda ne vjerujete u to ali za prijateljstvo ja dam i srce i dušu. Jer ipak smo mi bile 2 godine najbolje. Ali me izigrala na najgori način. Pred cijelom je školom rekla da joj nikad nisam značila i da ne samo iskorištavala jer sam dobro učila. A drugi ništa rekla je da sam ja jedna mala glupačica,lapača i naivčina. Svo to vrijeme me je gledala u oči i smijala se. A moje srce se sa svakom njezinom riječi sve više kidalo moje je srce bilo slomljeno. Bilo je to na kraju osnovne kada sam krenula u srednju školu nadala sam se da neće ići u istu srednju kao i ja i da će oni dečki koji me maltretiraju također ići u drugu školu. Ali sam se prevarila ona je otišla u drugu školu,ali oni ne i još uvijek to zlostavljanje nije završilo i svakim danom moj život je sve gori i proklinjem dan kad sam se rodila.
Nekada se pitam da li je stvarno sve trebalo biti tako. Zar ne bi bilo lakše da me nema možda bi bila na boljem i ljepšem mjestu od ovoga. Današnji je svijet pun laži i zlobe. Današnji je svijet okrutan i uvijek će biti takav.______________________________________
I evo mene sa novim nastavkom nadam se da vam se sviđa. Ovi nastavak ima 1000 riječi.
Potrudila sam se da bude što veći. Pa evo par pitanja za vas:1) Da li ste očekivali ovo?
2) Što mislite da li će Vanessa uspjeti i dalje živjeti a da ništa ne učine?
3)Hoće li ju sve to još više uništiti?Stvarni se trudim oko ove priče i nadam se da vam se sviđa.
Hvala svima i molila bi da ostavite voze i komentar.Još jednom hvala i oprostite na pogreškama.
❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤
YOU ARE READING
Samo Moja
FanfictionVanessa Hudgens petnaestogodišnja djevojka slomljenog srca. Ponekad samozatajan ali i hladna srca. Hoće li se ikad više smijati kao nekad? Hoće li voljeti kao nekad? Hoće li vjerovati svima kao nekad? Hoće li sve biti tako bajno kao što je bilo neka...