Udaj se za mene

4. Posljednje pismo

-hvala ti za sliku Quinn16 (ne želi te označiti nažalost)

*Ovo poglavlje će objasniti što se dogodilo između Karle i Kristijana*

Prošla je ponoć. Odavno je bio u svome krevetu, ali taj USB kao da ga je mamio. Iskreno se bojao emocija koje se na njemu nalaze. Već ju je vidio u najgorem stanju kada je pokušala biti jaka. No svaki puta kada bi bio spreman suočiti se sa njenim sranjima nešto ga je pristisnulo u grudima i odustao je.

"Sada ili nikada.", kaže sam sebi u bradu kao početno ohrabrenje dok pali računalo i uključuje USB u kućište.

Otvori datoteku u kojoj su se nalazila dva wordova dokumenta Dragi Kristijan i Posljednje pismo Kristijanu. Naravno da je posvećeno njemu. On je razlog patnje, ljutnje i kaosa u njenoj glavi.

Ovo će biti previše teško. Ne zna ako će se moći suzdržati ne udariti ga u tu njegovu facu nakon što ovo pročita i vidi ga prvi puta. Svatko na kraju dana preuzima rizik.

Duboko uzdahne i počne.

'Dragi Kristijan,

ovo započinjem pisati 27.3.2017. službeno iako će za dvije minute biti ponoć. Ovo će biti nešto neobrađeno, nešto šta dolazi ravno iz mog uma. Ovo sam ja bez laži i pretvaranja. Bez tone šminke na licu i savršene kose.

Hm, zašto? Vjerovao ili ne ja imam odgovor na ovo pitanje.

Jednostavno ti želim objasniti neke stvari, predstaviti činjenice, predočiti koliko sam puta pokušavala odustati od tebe i zašto sam ti se na kraju vratila. Možda ti ovo jednog dana dam u slučaju da budemo skupa ili da mi jednostavno slomiš srce pa ti očajnički nabijam krivnju za protekle godine.

Početi ću od samog početka. Tako je najbolje.

U slučaju da me ne poznaješ dovoljno dobro, predstaviti ću ti se. Okej, znači, ovo je malo teže nego što sam zamišljala. Zovem se Karla, ljudi će me često opisati kao poprilično zeznutm osobom, obožavam izbjegavati obaveze kao što je škola i pisanje mi je strast. Pa za jednog pisca sam još sasvim dobro opisala. Iako nitko ne zna, volim gledati zvijezde. Tražiti u njima značenje i razmišljati je li negdje na nebu zapisana sudbina. Velik sam fan dugih šetnja uz Sutlu. Tu i tamo volim popričati sama sa sobom ili ti vlastitim mislima jer imam osjećaj da nitko drugi neće razumjeti.

Sada kada znaš jednu polovicu mene, vrijeme je da krenem na pričanje priče. Vrijeme je da sve saznaš. Nikada nisam bila doista iskrena sa tobom. To je možda bilo jer nikada niti nisam imala priliku za tako što.

Mislim da smo službeno počeli na ljeto 2014. godine. Čak je možda bila i 2015. Da me ubiješ sada se ne bih mogla sjetiti. Uglavnom, ti si već bio u srednjoj, a još uvijek zaglavila u osnovnoj sa svojim "najdražim profesorima". Huh, vrućine su počele, komarci stigli i ja sam noći provela za lap topom gradeći tematiku knjige koja nikada nije bila završena. Jedino što mi se urezalo u pamćenje jest da mi je tata rekao da moram idući dan reći baki nešto. Znam da misliš kako je to totalno nebitno za nas, ali vjeruj mi ta baka ima veliku ulogu. Na kraju je ona kriva za sve. Pa tu je i stigao taj sudnji idući dan. Pamtim da mi je kosa još uvijek mirišila na šampon i bila je mokra, na sebi sam imala obučenu pidžamu jer tko normalan praznike provodi u neudobnim trapericama. Istrčala sam iz kuće jer sam ugledala svoju dragu bakicu kako krade zelenu salatu iz vrta moje mame. Počela sam joj prepričavati sve dok ne zaboravim svaku sitnicu. Eh, i onda si u tu priču uletio ti. Po običaju na svom biciklu jureći na nogometnu utakmicu. Pa najlakše je reći kako sam taj dan zaljubila u tebe.