"Fighter"

129 4 3
                                    

"Fighter" 1.DIO 

Hladni povjetarac podigao je moju kosu te se nekoliko vlasi našlo zaljepljeno za moje lice.Između dlanova sam čvrsto držala crvenu ružu pritom palcem prelazeći preko njezinih žarko crvenih latica.Nježno sam vratila kosu iza uha grickajući doljnju usnu da se susdržim od suza koje su bile moj najčešći gost u posljednje tri godine.Sve sam pretrpila,snažna sam i obećala sam sama sebi da više neću živjeti sažaljevajući samu sebe.Onu ružu koju sam držala u ruci blago sam spustila pokraj sive kamene ploče nakon čega sam dlanom prešla po njezinoj prašnjavoj površini otkrivajući ime osobe koju sam izgubila prije tri godine i s čijim je preseljenjem na drugi svijet započeo moj pakao.

"Sretan Rođendan Austin" Prošaptala sam oblikovajući usne u blagi tužni smiješak nadajući se da me on sada gleda i da vidi da sam ostala snažna usprkos svemu.Trgnula sam se kada sam na podlaktici osjetila vlažan trag kišne kapi nakon čega se još jedna spustila na moj obraz.Dignula sam pogled prema nebu na kojemu su se nalazili gusti sivi oblaci oduzimajući suncu i zadnje šanse da se danas pokaže.Sve ostale dane je bilo sunčano,a baš danas,na njegov rođendan dan je tužan i tmuran.Duboko sam uzdahnula vračajući pogled na ploču ispred sebe na koju su se sada počele spuštati kapi kiše.

"Nedostaješ mi i zauvijek hoćeš,volim te"Nasmiješila sam se te ustala sa neudobne površine na kojoj sam sve dosada nekih sat vremena sjedila i pričala sa mojim poginulim bratom.Imao je samo sedamnaest godina kada se ubio.Mi još uvijek ne znamo razlog.Mogao mi je reći ,ili sam ga ja mogla utješiti barem malo,da ne dođe do toga,ali sada je kasno ,za sve i sada ću biti obilježena cijeloga života.Nastavila sam hodati cestom na kojoj sam se ,čini mi se, nalazila samo ja. Njezina se svijetla boja sada promjenila u nešto tamniju nijansu sive zbog kišnih kapi koje su je potpuno prekrile stvarajući karakterističan miris kiše.Odahnula sam kada sam ugledala kuću jer sam do sada bila već potpuno mokra.Ušla sam u dnevni boravak gdje sam ugledala mamu i tatu kako su mirno sjedili i gledali nekakav film na tv-u.

"Došla sam" brzo sam ih obavijestila i otišla u svoju sobu.Bila sam mokra od glave do pete pa sam skinula svu odjeću i ostavila je da se suši dok sam za to vrijeme odlučila nabrzinu otići pod tuš da se barem malo oslobodim ovih misli i ove tuge koja se danas vratila u nešto većoj mjeri.Potpuno sam se opustila pokušavajući da ne razmišljam o puno toga što se danas dogodilo nego o tome kako mi je sutra prvi dan u novoj školi. Nekoliko tjedana nakon što je moj stariji brat počinio samoubojstvo odlučili smo se odseliti jer je ona kuća čuvala previše uspomena koje bi nas sve sprječavale da nastavimo dalje.Nismo se odselili nešto daleko ,ali ni nešto blizu od stare kuće.Kada sam nekako otplovila iz svojih misli shvatila sam da tuširanje nije trajalo "nabrzinu" ,a za to je čisti dokaz bila moja naborana koža na prstima.Izašla sam ,obomotala se ručnikom te brzo prešla u svoju sobu oblačeći duks i trenerku. Zatim sam u tišini legla sam na krevet razmišljajući kako ću i što ću sutra.

*Jutro*

Probudile su me zasljepljujuće zrake sunca koje su se neprestano nalazile negdje na mome licu.Ustala sam i protrljala oči kako bih pogledala na sat.Iskočila sam iz opuštenog stanja u kojemu sam se sve do sada nalazila kada sam vidjela da je već 7:45 ,a sat počinje u 8:15.Dovraga ,jučer sam zaspala čitajući knjigu.Otrčala sam u kupaonicu i obavila higijenu te brzo na sebe navukla farmerke i majicu koje sam nasreću jučer pripremila.Uzela sam torbu i otrčala niz stepenice.Mama i tata su već odavno otišli ,pa sam uzela ključ ,zaključala i brzo istrčala iz kuće.Hodala sam brzim tempom sve dok napokon nisam primjetila veliku žutu zgradu koja je predstavljala moju novu školu . Nisam zakasnila, sada je točno 8:00.Odahnula sam te uletila u školski hodnik.Gurala sam se među učenicima dok nisam došla u dio hodnika u kojemu nije bila tolika gužva.Prelazila sam pogledom preko svih mogućih tinejdžera tražeći nekog koga bi mogla pitati gdje je labaratorij kemije i umjesto da pomoć potražim kod crvenokose djevojke sa mnogo piercinga po cijelom licu ,odlučila sam se za plavokosog dečka koji je tiho stajao uz ormarić s olovkom među zubima i plavom bilježnicom u rukama.

"Fighter"Where stories live. Discover now