Chapter 1.

87 2 0
                                    

-Tiše,ostavi to tu.
-Misliš da će joj se svidjeti?
-Naravno ljubavi,dođi,probudićemo je. Sve je spremno,idemo

Čula sam kada je brava škljocnula. Ahh,tako mi se spava. Čekaj. 7.avgust.Da,sada sam punoljetna. Sreća prouzrokovana samom činjenicom da sada sama odgovaram za svoje postupke,još se povećala kada sam okrenula glavu na desnu stranu. Moje krupne crne oči su se zaustavile na ogromnu kutiju kraj mog kreveta,i velikom crvenom mašnom na poklopcu. Osmjeh se raširio na mojim punim usnama i otkrio blistavo bijele zube. Uzela sam kutiju u ruke i podigla poklopac. Ogromni meda,bež boje,je bio sklupčan u kutiju,jer nije mogao stati lijepo ispravljen. Podigla sam ga i ugledala još i malu kutijicu,crvenu ružu,i jednu uramljenu fotografiju. Otvorila sam kutijicu,i vidjela prelijepu srebrnu ogrlicu,sa priveskom u obliku djeteline sa četiri lista.Potom sam uzela fotografiju i prošli su me žmarci kroz cijelo tijelo. Krupna suza je skliznula niz moje meke,rumene obraze. Na toj fotografiji je bilo ono nešto najsvetije,nešto što sam izgubila prije tačno 15 godina. Moje nasmijano,dječije lice je gledalo u tatu. Pored mene je stajao moj brat,Džejk,četiri godine stariji od mene,a pored tate se smiješilo toplo lice moje majke Elene. Gledajući tu fotografiju shvatala sam polako da ništa više ne može nadoknaditi ono što sam imala. Ni roditeljsku ljubav,ni porodicu,ni  osjećanja,ništa. Tata,Majk,je doživio saobraćajnu nesreću 7.avgusta,tačno prije 15 godina,vozeći se kući. Meni je bio treći rođendan,on je uvijek radio,pa tako i taj dan. Na autu su otkazale kočnice,ispustio je dah na licu mjesta. A majka,Elena,bila je veoma temperamentna,ponosna žena,bez  ijedne trunke sebičnosti i sujete. Kada sam imala 12 godina,otkriven joj je rak pluća i to već u poodmakloj fazi. Doktori su rekli da se nadamo da će ostati još neko vrijeme sa nama. I tako je i bilo,do zadnjeg dana je pazila na nas,čuvala nas kao oči u glavi. Umrla je kada sam imala nepunih 16 godina. To je bio preveliki šok za mene i Džejka,pogotovu mene,koja sam bila i previše vezana za majku. Posle smrti moje majke,starateljstvo je pripalo Džejku.
Vratila sam se u sadašnjost,obrisala suze sa lica i ustala. Izašla sam iz sobe i spustila se niz kružne stepenice naše poprilično velike kuće. Kada je tata poginuo,prepisao je ogromnu novinarsku firmu na moje i Džejkovo ime. Mada,Džejka novinarstvo nikada nije zanimalo,nije se pronalazio u tome. Studirao je pravo. Dok ja,od prvog dana,sam bila zainteresovana. To me je privlačilo na neki čudni način,ujedno mi je ulivalo i dozu nesigurnosti ali je to bilo ono što želim u životu,znala sam. I imali smo mnogo novca,firmu vodi tatin nekadašnji kolega i kum,Klaudio. Taj čovjek mi je ovih 18 godina bio kao drugi otac.
Čulo se tapkanje mojih papuča po mermernim kružnim stepenicama. Sišla sam i ugledala Džejka,i moju najbolju drugaricu,Kejt. Bez ijedne riječi sam privila Džejka,a onda i Kejt u snažni zagrljaj,pustajući suze već drugi put danas,bez imalo kontrole,niz moje obraze.

Dark PerfectionWhere stories live. Discover now