Ležim u mračnoj sobi, na već odveć vrućem i izgužvanom krevetu. Teško dišem. Zatvaram oči i...
Osjećam tvoju ruku na mom zapešću, tvoje čelo na mom ramenu. Toplina tvog tijela. Smiješim se, i dalje zatvorenih očiju, prisjećajući se tvog daha na mom vratu. Riječi šapnutih na moje uho. Tako si mi blizu. Duboko udahnem dok ispreplićeš prste s mojima. Želim ti rukama proći kroz kosu, zapetljati i izgubiti prste u njoj. Želim te bliže, još bliže. Posežem za tobom cijelim svojim bićem. I duša mi vrišti tvoje ime, dok se tijelo guši u suzama - jer te tako često nema. Zato sada upijam tvoju toplinu.
Otvaram oči. Ali tebe ponovo nema. Zamjenila te hladnoća i onaj bolno dobro poznati osjećaj praznine.
